ZAMKE UGOVORA Evo zašto mnogi stariji ljudi ostaju bez svog doma

Na nedavnom predavanju u organizaciji udruge “3. dob” koje je održala umirovljena sutkinja Smiljana Mandić Januška, govorilo se o sve češćim izazovima s kojima se susreću starije osobe, posebice kada je riječ o zaštiti njihove imovine kroz ugovore o uzdržavanju. Iako je svrha takvih ugovora prvenstveno humane prirode, brige za starije osobe koje nemaju nikoga da se o njima skrbi, u praksi, zbog nepoznavanja zakonske regulative, često dovode do ozbiljnih problema i posljedica.
Doživotno ili dosmrtno uzdržavanje? Ključna razlika je u vlasništvu
U središtu predavanja bila je razlika između ova dva vrlo slična, ali pravno različita ugovora: ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Na prvi pogled, razlike su male, ali najvažniji je trenutak prijenosa vlasništva nad imovinom.
– Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina ostaje u vlasništvu primatelja do njegove smrti. Tek tada prelazi na davatelja.
– Kod dosmrtnog uzdržavanja, vlasništvo se prenosi odmah nakon sklapanja ugovora, iako se primatelju obično upisuje pravo stanovanja.
Važno je naglasiti da se služnost stanovanja ugovara samo kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer kod ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj ostaje vlasnik svoje nekretnine do smrti, pa dodatna zaštita služnošću nije potrebna.
Ta razlika, kako ističe gospođa Januška, može imati ozbiljne posljedice, osobito ako dođe do manipulacije, prijevare ili zanemarivanja obveza.
Zlouporabe i zakonske izmjene
Nažalost, zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su stariji građani postajali žrtve prijevara. Potpisivali su ugovore ne znajući da time odmah prenose vlasništvo, a zatim ostajali bez potrebne skrbi. Zbog takvih situacija, zakonodavac je uveo par važnih mjera:
– Jedna osoba sada može imati sklopljena najviše tri ugovora o uzdržavanju.
– Uveden je registar ugovora koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora. Uvidom u registar moguće je provjeriti koliko je ugovora neka osoba već sklopila.
Zaštita prava starijih osoba
Zakon je dodatno pripisao da se u ugovoru mora upisati osobna služnost stanovanja za primatelja, čime se osigurava njegovo pravo da boravi u nekretnini do kraja života, čak i ako je vlasništvo već preneseno.
Novost je i da se ugovor automatski upisuje u zemljišne knjige, što ranije nije bilo obavezno. Također, primateljima se sada mora dati jasno i razumljivo obrazloženje ugovora koji potpisuju, bez korištenja stručne terminologije koju bi mogli teško razumjeti.
Savjeti za starije osobe i njihove obitelji
Smiljana Mandić Januška preporučuje ugovor o doživotnom uzdržavanju kao sigurniju opciju, jer primatelj ostaje vlasnik imovine do kraja života. Dodatno savjetuje:
– Jasno definirati obveze davatelja uzdržavanja (prehrana, njega, lijekovi, higijena…)
– Odrediti gdje će se uzdržavanje pružati, u domu primatelja ili davatelja
– Uvijek u ugovor unijeti služnost stanovanja
Ugovori se mogu raskinuti sporazumno ili jednostrano, primjerice, ako je zajednički život postao nepodnošljiv, ili ako jedna strana ne ispunjava svoje obaveze. Moguće ih je raskinuti ako su sklopljeni pod prisilom, prijetnjom, zabludom ili prijevarom.
Ugovori moraju biti pisani, ovjereni kod javnog bilježnika ili suca, strogo su formalni, dvostrano obavezni i naplatni ugovori.
Ugovori o uzdržavanju mogu biti korisni i plemeniti, ali samo ako se sklapaju uz potpuno razumijevanje pravnih posljedica i uz pravnu zaštitu. Zbog sve češćih zlouporaba, zakonodavac je uveo značajne izmjene koje za cilj imaju zaštitu starijih osoba, upravo onih kojima je pomoć najpotrebnija.