ZADARSKI KRAJ I VATIKAN Tragovi vjere u kamenu i povijesti na nekada ‘mostu istoka i zapada’

Zadarska županija, odnosno njeno područje s bogatom poviješću ukorijenjenom duboko u tisućljećima, oduvijek je bila most između istoka i zapada, između kulture, politike i duhovnosti. Među tim slojevitim odnosima posebno se ističe veza s Vatikanom — ne samo kroz crkvene institucije i svetkovine, već i kroz žive zajednice koje čuvaju uspomenu na drevnu pripadnost Katoličkoj crkvi i Papinskoj vlasti. Tragovi tih odnosa vidljivi su danas u svakom kamenu starih crkava, u običajima, ali i duhovnoj svijesti stanovnika gradova i naselja.

Zadar, nekadašnji “najvjerniji grad”, kako su ga nazivale papinske povelje, stoljećima je bio izravno povezan s Rimom i Papinstvom. Još u ranom srednjem vijeku, zadarski biskupi redovito su pohodili Svetu Stolicu, tražeći potvrde svojih crkvenih prava i zaštitu od vanjskih prijetnji. Posebno se ističe povijesna činjenica da je zadarska Crkva imala izravan status pri Vatikanu, bez posredovanja drugih metropolija. Simboli posebne veze danas su prisutni u raskošnim crkvama poput Sv. Stošije i Sv. Donata, ali i samoj urbanoj strukturi starog grada, oblikovanoj pod snažnim utjecajem crkvene vlasti.

Grad Zadar, često nazivan i “najvjernijim gradom” u papinskim ispravama, bio je jedno od ključnih središta katoličke vjere na istočnoj obali Jadrana. Još u 12. stoljeću papa Aleksandar III. potvrđuje zadarskoj Crkvi njezina prava i privilegije, dok papa Grgur IX. 1233. godine Zadranima šalje pismo potpore u trenucima sukoba s Mlečanima.

Posebno je značajno razdoblje tijekom crkvene obnove u 13. i 14. stoljeću, kada zadarski nadbiskupi izravno sudjeluju u radu crkvenih sabora i misija pod vodstvom Svete Stolice. Zadarska nadbiskupija uživala je poseban status — izravnu podložnost papi, što je bilo izuzetno rijetko u europskim okvirima. Upravo iz Zadra potječu brojni svećenici i redovnici koji su služili kao papinski legati i poslanici na hrvatskom prostoru, dodatno učvršćujući veze između lokalne crkve i Rima.

Crkve Svete Stošije i Svetog Donata, kao i ostaci benediktinskih i franjevačkih samostana, danas svjedoče o bogatom nasljeđu koje su Zadrani stoljećima njegovali pod papinskim okriljem…

Izvan gradskih zidina, u naseljima poput Nina, Biograda na Moru, Paga i Benkovca, povezanost s Vatikanom bila je podjednako snažna, iako često izražena kroz jednostavnije, pučke oblike pobožnosti. Nin, kao sjedište najstarije biskupije u Hrvata, odigrao je ključnu ulogu u širenju kršćanstva i učvršćivanju odnosa s Papom, još od vremena biskupa Grgura Ninskoga. Biograd na Moru, kao kraljevski grad, također je bio crkveno i politički usmjeren prema Rimu. Čak i najmanje crkvice, raspršene po zadarskom zaleđu, pričaju priču o vjekovnoj povezanosti lokalnog stanovništva sa Svetom Stolicom, koja se nije prekidala ni u najtežim povijesnim trenucima.

Veze s Vatikanom nisu dakle bile privilegija isključivo velikih gradova. Manja naselja diljem Zadarske županije igrala su ključne uloge u širenju i očuvanju katoličke vjere:  Nin, kolijevka hrvatskog kršćanstva, bio je sjedište prve hrvatske biskupije još u 9. stoljeću. Legendarni biskup Grgur Ninski, poznat po zalaganju za upotrebu narodnog jezika u bogoslužju, iako povijesno kontroverzan u odnosu s Rimom, svjedoči o intenzitetu crkvenih rasprava i važnosti lokalne crkvene zajednice za opću Katoličku crkvu. Pag, grad čije su crkve i samostani izgrađeni u skladu s visokim standardima crkvene arhitekture, bio je važno uporište franjevačkog reda. Papinske bule često su se odnosile na upravljanje samostanskim imanjima i pravima otočkog stanovništva.

Biograd na Moru bio je sjedište kraljevskih i crkvenih vlasti, a tamošnja župna zajednica svjedoči o snažnom crkvenom životu koji je imao papinsku zaštitu, osobito tijekom križarskih ratova i prijetnji s mora. Benkovac i šire područje Ravnih kotara razvijali su posebnu duhovnu otpornost kroz mala sela i župe, a veza s Vatikanom posebno je ojačana tijekom turskih osvajanja, kada su Papini poslanici pružali potporu izbjeglicama i organizirali obnovu porušenih crkava.

Povezanost Zadra i okolnog prostora s Vatikanom nije samo povijesna činjenica, već živa baština koja prožima identitet cijele regije, od monumentalnih katedrala do skromnih seoskih kapela, svaki kamen, svaka freska i svaki zapis u crkvenim knjigama svjedoči o dubokoj privrženosti Katoličkoj crkvi i Svetoj Stolici. U vremenu kada se identiteti sve više preispituju, ova povijesna veza ostaje čvrst temelj kulturne prepoznatljivosti i duhovne snage, Zadar i njegova okolica i danas dišu tim naslijeđem — spojem vjere, tradicije i nepokolebljive odanosti… (PL)