Danas su u sastavu gradske periferije, dakle grad su, a sva tri naziva ne stoje.Krivi su. Među tim pogrješkama iskače naziv Sokin brig. Ma kakva Soka. Taj je predio nekada bio vlasništvo arbanaške obitelji Stipčević u kojoj su glavu obitelji preko imena nazivali Soka, dakle ne ženskog, nego muškog roda, ne s dugim, nego s kratkim uzlaznim naglaskom. A Kuće Mimine. Nisu Mimine, nego minime, dakle ne nekoga Mime, nego je to talijanski naziv za male kuće Case minime. Osam ih je u nizu i građene su po nacrtima arbanaškog arhitekta Vladimira Stipčevića 1938. i 1939. za seosku žitelj.Kako je tada u Zadru bila talijanska uprava, arhitekta su potalijančili kao Vladimiro Stefani. Slučajno sam to saznao kad sam u studenome 2014. susreo njegovog sina. Goran Gorani Stipčević mi je to ispričao.
Crvene kuće. Nema tamo sklopa kuća crvene boje, nego je koncem 19. stoljeća na tom području bila jedna jedina ladanjska kuće gradonačelnika Zadra Trigarija izgrađena u ciglama crvenkaste boje s prekrasnim vrtom mediteranskog i tropskog bilja. Naši Arbanasi su kod nje imali jedan Stol, jedan od niza gdje su nakratko zastajali za njihovog Križnoga puta.Vjerojatno je Stol tu određen i kao počast gradonačelniku.
(Na fotografiji Minime kuće danas)