Dok sunčeve zrake probijaju kroz platnene tende, gradska pijaca u Zadru još uvijek diše punim plućima. Šarenilo zelenila, crvenih domaćih jagoda, mirisi svježe rikule i mladog luka, ali i svakodnevni razgovori kupaca i prodavača među štandovima, to je puls ovog mjesta koje Zadrani ne zovu bez razloga „srce grada”.
Pijaca u Zadru, smještena tik uz gradske zidine, već desetljećima okuplja prodavače iz zaleđa, otoka i okolnih sela koji donose svježe proizvode, od povrća, voća i maslinovog ulja, pa sve do jaja, mladog sira i aromatičnih trava. Iako su supermarketi sveprisutni, mnogima je pijaca i dalje prva adresa kad žele nešto “pravo”, domaće.
Nakon duge, hladne i prilično puste zime, stanje se popravlja. U zraku se već osjeća duh predsezone, više ljudi šeće Poluotokom, više ih zastaje na pijaci, a i prvi turisti se sve češće vide s platnenim vrećicama punim svježih plodova. Veliku ulogu u tome igraju Ryanairovi letovi koji su već u ožujku otvorili sezonu i time donijeli prvi val posjetitelja, što se jasno vidi i na štandovima, ali i u džepovima prodavača.
Cijene su, kako kažu i kupci i prodavači, „otišle gore kao i sve drugo”. Inflacija je pogodila i proizvođače i potrošače, pa se danas više pazi što se kupuje i koliko. No, kvaliteta robe i dalje drži razinu, sve je svježe, domaće i sezonsko.
– Mi koji sami sadimo, znamo koliko truda ide u svaki stručak peršina. Ali sve je poskupilo, gnojivo, gorivo, voda. I onda netko pita zašto je rukola 2 eura. Pa zato jer ju netko mora i zaliti i iščupati i dovesti, kaže prodavač.
Pijaca je i dalje mjesto susreta. Ljudi se pozdravljaju, izmjenjuju savjete o kuhanju, komentiraju sve – od politike do vremenskih (ne)prilika. Nema žurbe kao u supermarketu, ovdje se stane, popriča i pita “kako su doma”. Popije se i kavica…
Međutim, neki štandovi ipak zjape prazni. Stariji prodavači su se povukli, a mlađih je sve manje. Administracija i visoki troškovi obeshrabruju male obrte da se stalno pojavljuju. Postoji strah da bi, bez podrške, ova tradicija mogla izblijediti.
