U Zadru se tuguje, ali i propituje ostavština Pape Franje: što Zadrani kažu o njegovu odlasku?
Kalelarga je u jutro Uskršnjeg ponedjeljka bila tiša nego inače, bez uobičajenog žamora neradnog dana, unatoč blagdanu, ni šušura, kao da je more znalo. Vijest o smrti pape Franje stigla je naglo, iako ne iznenada — starost i bolest učinile su svoje — ali je ipak zatekla mnoge, Zadrani su, kako to već biva, reagirali na svoj način: iskreno, osjećajno, ali i s dozom razboritosti i vlastite mjere…
Na Narodnom trgu, u redovima pred poštom i kavama uz sunce, dan je počeo šaptom o “toj velikoj smrti”. Neki su zastajali, gledali u nebo i samo tiho rekli: “A bio je dobar čovik…” Drugi su sklapali ruke na trenutak, a treći su se prisjetili njegovih riječi koje su godinama odzvanjale u crkvi i izan crkenih klupa i redova.
Na društvenim mrežama zavladali su komentari zahvale, tuge i poštovanja. Ljudi su se prisjećali njegovih poruka o milosrđu, njegovih poziva na suosjećanje, njegove skromnosti. Mnogi su pisali kako je bio “papa naroda”, “onaj koji je razumije male ljude”, “papa koji nije tražio da ga se ljubi u ruku, nego da se pogleda čovjeka u oči”.
Zadrani i Zadranke, a osobito starije generacije, iskazivali su duboko poštovanje zbog njegove jednostavnosti i blizine. Navodili su da je unio novu toplinu u Crkvu. Mlađi su pak cijenili njegov angažman oko ekologije, izbjeglica, siromašnih i društveno isključenih. Za mnoge je Franjo bio simbol onoga što bi Crkva mogla biti – otvorena, skromna i puna nade…
Naravno, nisu svi osjećaji isti. Neki su ostali suzdržani. Dio građana nije skrivao dozu rezerviranosti prema njegovim stavovima, osobito onima koji su se doticali otvorenijih stavova prema društvenim pitanjima, migracijama, pa čak i njegovim porukama vezanim uz cijepljenje tijekom pandemije. No, čak i među njima, prevladavala je nota poštovanja prema njegovom liku i djelu.
U razgovorima s prolaznicima u centru, čulo se i kako je “bija papa koji je zna’ sić’ na klupu među narodom”, “koji je doša u zatvor, na rub, tamo di drugi ne bi nogom kročili”. Takve geste nisu prolazile nezapaženo ni u ovom kraju. Bilo je i onih koji su ga uspoređivali s Ivanom Pavlom II., rekavši da su njih dvojica “svaki na svoj način dotaknili ljude, ali u istom duhu vjere i srca”.
Zanimljivo, među mnogim objavama na društvenim mrežama iz zadarskog kraja, gotovo da nije bilo kritike, barem ne one zlonamjerne, umjesto toga – molitve, zahvale, stari isječci njegovih govora, fotografije s mise na otvorenom, komentari vjernika, ali i onih koji se ne bi nazvali religioznima, ali su ga duboko cijenili.
Papa Franjo otišao je, ali ostavio je trag. I to ne samo u vatikanskim hodnicima, nego i u običnim ljudskim srcima – i u Zadru, i na otocima, i po selima Ravnih kotara. Otiša je, ali nije nestao…
TOP 3 RAZMIŠLJANJA ZADRANA O PAPI FRANJI
“Bio je Papa naroda, ne palače” – autentičnost i skromnost su ga činile posebnim.
“Donio je svježinu” – mnogi mladi i žene osjećali su se više uključeni.
“Previše politike u Crkvi” – dio vjernika smatrao ga je preliberalnim.
POGLED TEOLGA IZ ZADRA
– Papa Franjo će ostati zapamćen kao most između svjetova: siromašnih i bogatih, konzervativnih i progresivnih. Nije bio savršen, ali je bio hrabar. I blizak. To će Zadrani pamtiti.