LUTKARSKI GENIJALCI ŽIVE I DALJE Podsjetnik na Đonija i Đimija

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Sanjari vide zoru prije drugih
(Oscar Wilde)
Zvonko Đoni Festini jedan je od najvećih hrvatskih lutkarskih djelatnika u povijesti, a uz Branka Đimija Stojakovića svakako najveći zadarski lutkar i redatelj. Đoni i Đimi osobe su koje su bitno označile jedno veliko razdoblje hrvatskog lutkarstva i šire. Za Đimija, koji nas je napustio još 1992., poznati zadarski kulturolog Antun Travirka rekao je, da se njegovo lutkarsko djelo ” doima poput prave enciklopedije inovacija, izuma i zahvata koje su tradicionalno kazalište preobrazili u suvremeni, živi dinamični medij čiji su jezik, smisao i poruka jednako razumljivi i atraktivni potpuno različitim generacijama” , dakle svevremenski. To stoji i za Đonija.
Zvonko Festini bio je osoba svestrana do iznemoglosti, ali kako reče Abdulah Seferović Sefi, lutkarstvo ga je stalno pratilo kao sjena, jer u razdoblju od 1959., kad se pojavio s prvom režijom, do 2008. kad je okončao s posljednjom, uz mnoga druga područja na kojima se nemilice trošio, lutkarstvo je bilo neodvojivi dio njegova života – ljubav i životni poziv u kojem je, slijedeći svoj istraživački duh, stalno nalazio i otkrivao nešto novo. Bio je, kako reče Igor Tretinjak ” stup hrvatskog lutkarstva koji je stajao u žarištu svih događanja vezanih uz lutku…posljednji veliki lutkarski autoritet koji je oko sebe s lakoćom okupljao i mlade i stare i znane i neznane, bez obzira na njihovu poetiku i estetiku”.
Lutkarski besmrtnici nastavljaju živjeti u svojoj bogatoj ostavštini, kao i njihove lutke, koje nikad ne umiru.