ZADAR OSAMDESETIH Fotogalerija grada u vrijeme kada se disalo drugačije
Kalelarga ujutro, kamen još hladan od noći, sunce tek proviruje iza krovova, a miris mora mješa se s mirisom prve kave. Na ulici poznata lica, uvijek netko koga možeš pozdraviti. Ljudi su hodali polako, s rukama u džepovima, bez mobitela, bez žurbe, jer svi koje trebaš vidjeti ionako su tu negdje.
Most nije bio samo prijelaz s jedne strane na drugu, bio je mjesto susreta. Ljudi bi se često nalazili “kod mosta”, a riva je bila dnevni boravak pod suncem, stariji su sjedili na klupama, promatrali more, dok su mlađi naslonjeni na ogradu planirali noćni izlazak.
Iz otvorenih prozora čule su se kazete Azre, Filma, EKV-a. Navečer bi se okupila ekipa, s gitarom i bocama Cole ili nečeg jačeg. Kafići nisu bili puni nepoznatih lica, nego prijatelja i prijatelja prijatelja.
Danas je Kalelarga isto puna, ali drukčije. Ljudi hodaju brže, rijetko tko zastane, osim starijih. Riva je i dalje lijepa, ali često zatrpana stolovima. Most je još uvijek tu, ponekad služeći kao bina uličnim sviračima. Ipak, Zadar u rano jutro ili kasno navečer i dalje diše kao nekad. Kad grad malo utihne, kad osjetiš miris mora i čuješ zvuk koraka na kamenu, podsjeća na osamdesete.
