NIKAD PODIGNUTE Knjige koje godinama nepročitane skupljaju prašinu na policama Gradske knjižnice

Danas smo odlučili prošetati Gradskom knjižnicom Zadar u potrazi za knjigama koje nikada nisu bile podignute. Iako su netaknutog i novog izgleda, kao da su jučer stigle iz tiskare, to im ne znači puno jer im čak ni to ne pomaže privući pažnju čitateljica i čitatelja.

Krenuli smo od odjela etike, ne očekujući ništa posebno, ali brojevi su nas iznenadili. U jednom redu od 40-tak knjiga, čak 10 nije bilo dignuto. Kad smo nastavili pretragu, slična se statistika ponavljala kroz još četiri reda, negdje 8, negdje 10 nepročitanih knjiga, ali bez velikih odstupanja. Etika očito nije na vrhu liste interesa čitatelja i čitateljica.

Što je najtužnije, jedna od tih netaknutih knjiga je i Kriza kulture u kojoj je Stjepan Zimmermann upozoravao na pad interesa za ozbiljnu misao, na površnost koja polako, ali sigurno, nagriza temelje kulturne svijesti. Danas, osamdesetak godina kasnije, tu knjigu nitko nije digao, a poruka nije sletjela. Možda je Zimmermann umjesto kritiziranja površnosti mogao usmjeriti svoju ‘ozbiljnu misao’ na dizajn boljih korica.

Zatim smo se prebacili na poeziju, jer ipak, poezija ima svoje poklonike, zar ne? Rezultati su bili gotovo identični. U četiri nasumično odabrana niza od po 40-tak knjiga, u svakom drugom redu pronašli smo najmanje 8 knjiga koje nitko nikada nije posudio, dok je minimum bio 6. Ali s vedrije strane, možda je situacija dovoljno tužna da inspirira i izvuče nekog pjesnika iz spisateljske blokade i povodom usamljenih polica poezije, napiše jednu žalosnu pjesmu.

Ispostavilo se da ovakvih knjiga i knjižica ima više nego što smo slutili. Čudna je to sudbina, knjiga kojoj je cijela svrha biti pročitana, nije. Razlog toga nisu usamljeni prolazi knjižnice, pored tih knjiga čitatelji svakodnevno šetaju i razgledavaju posložena štiva, međutim, neke knjige među njima čekaju svoju šansu i okrenutu stranicu već 10 i više godina.