Kako su se police trgovačkih lanaca na dan bojkota praznile sporijim tempom nego inače, u Zadru se, kao i ostatku Hrvatske, raspravljalo o učinkovitosti ovakvog oblika prosvjeda. Ne kupujemo 7. 2.-glasila je poruka inicijatora bojkota, Facebook stranica “Halo, inspektore”. No, što o tome misle naši Zadrani?
Neki su se za bojkot pripremili ranije, poput Miroslava i Božice Mlađan:
-Ne idemo sutra u dućane. Gle, danas smo kupili tri vrećice namirnica, pa ćemo vidjeti, kaže Miroslav, dok Božica skeptično primjećuje:
-I ono što kažu da su snizili cijene, to je tolika prevara!
-Snizili su gumene bombone, ironično dodaje Miroslav, dok Božica priznaje da se drži akcijskih artikala:
-Lijepo vidiš gdje velikim slovima piše ograničena cijena, to kupujem, a drugo ni ne gledem.
Neki građani vjeruju da ovakve bojkot akcije mogu imati učinka, ali samo ako bi trajale dulje.
-Nešto sam pročitao o tom bojkotu. Ako to duže bude trajalo, dogodit će se promjene, a ako bude kratko, ne, kaže Denis. Po njemu, izolirani jednodnevni bojkoti samo prebacuju zaradu s jedne trgovine na drugu.
– Da svi ništa ne kupuju 10 dana u komadu, to bi ih natjeralo da spuste cijene. Ovako, jedan tjedan gađaš Konzum, gađamo njega da on ne zaradi taj tjedan. Može im propasti nešto voća i povrća, ali oni neće propasti, ističe Denis.
Naglašava kako bi država mogla utjecati na cijene, ali izbjegava to učiniti.
-Država sve može da hoće, ali para nema. Pa oni samo kao fol podržavaju nas građane, a u stvarnosti bi im mi trebali biti prioritet.
Među onima koji su čvrsto odlučili sudjelovati u bojkotu je i Zdenka Grancarić, koju smo opazili dok analizira svoj račun iz trgovine.
-Došla san danas malo više kupiti zbog bojkota. Ja mislin da ćemo napraviti promjene s ovin bojkotom, ali ima i ljudi nevaljalih koji ne poštuju ovo što bi se trebalo poštivati.
Za Zdenku nema dileme:
-Kad se ne ide, onda se stvarno ne ide. Ne iden u dućan, i gotovo, kruha ću isti 5 dana, ali u dućan neću”, kaže gospođa Zdenka, prisjećajući se težih vremena.
-Borac san bila, ostala i ostat ću. A njima poručujen da malo ipak gledaju da više sirotinje ima nego bogatih. A ovi bogati nas gaze, više nam je puna kapa. Pogledajte što san kupila, iman za tjedan dana. Al nemojte me krivo shvatit, mogu ovo sve poisti u dva dana da oću…ali ja pojeden pola čaše jogurta, nikad cili. Neki kažu mladi puše i idu u kafić, što bi vas trebali zakopati žive? A što je s onima gore, velikanin, oni su hedonisti najveći pa imaju para. Postali smo nevaljali narod, dobro za mene još što san u mirovini pa jedva živin, ali vi mladi, meni je vas žao, što radite i mučite se i još uvik nemate za život, to je sramota. Dobro je, ja uspijevan s ovon mirovinon nekako, uz pomoć dice, štedim cili život, nemojte me krivo shvatit, al jede se i meni pršuta nekada.
Vesna Rački kaže nam kako se snalazi bez obzira hoće li bojkot proraditi ili ne, ne oslanjajući se na njega svom težinom.
-Sudjelovat ću, nastojim sudjelovati svaki put, ali ako mi baš nešto treba iz dućana, odem, iskreno priznaje dodajući kako ne shvaća cijelu priču previše ozbiljno.
-Kad sam čula za ono njihovo rješenje-odjel za siromašne, Bože sačuvaj, kako ponižavajuće. Svi bismo trebali imati pristup povoljnijim cijenama. Presmiješno, sve bi napravili umjesto da nam ugode, kaže da se oslanja na akcije, ali i dalje teško uspijeva pokriti sve troškove.
Mišljenja građana se iz tjedna u tjedan čine manje podijeljena, i iako još uvijek ima onih koji nisu sto posto sigurni u učinkovitost bojkota, još uvijek su dovoljno sigurni da sudjeluju, što je možda dobar znak za našu budućnost.