U SPOMEN KANTADURU PETRU – PERI MIHOLOVIĆU Ostao je u trajnoj uspomeni građana, hotelijera, ugostitelja, glazbenika, pjevača…
![](https://i0.wp.com/www.antenazadar.hr/wp-content/uploads/2025/02/476028889_1168726181261978_3323697015065595775_n.jpg?fit=1280%2C960&ssl=1)
KOLUMNA : SVAKI TJEDAN DRAGULJ JEDAN…
Piše: Nenad MARČINA
Pa zašto je kantadur Pero bio poseban, nesvakidašnji, neobičan, omiljeni zadarski gospodin?
Ostao je u trajnoj uspomeni građana, hotelijera, ugostitelja, glazbenika. pjevača…
Posvećujem upravo Petru, od milja zvanom Peri, ovu kolumnu jer se navršava u ovom mjesecu sedam godina od njegove smrti, preminuvši u svom toplom domu u snu, u 77. godini života.
Veni, vidi vici, bila je omiljena rečenica svestranog glazbenika omiljenog Pere, rođenog u u slikovitom mjestu Lepetane u Bokokotorskom zaljevu. Hvalivši se kako se u Zadar i Arbanasi zaljubio na prvi pogled, a na to je utjecala fatalna privlačnost njegove supruge Franke…
Pa kako je ovaj kantadur, rođeni Bokelj, Pero stigao u Zadar?.
U Zadru je služio vojni rok, napušta svoje rodno mjesto Lepetane i postaje Zadranin. I to onaj fitivi, gospodin s klobukom i kravatom, koji je punih 55 godina bio u eliti zadarske glazbene i pjevačke scene. Samo se u nekoliko navrata sa svojom obitelji vraćao u svoje rodno mjesto Lepetane. Međutim bio je živa enciklopedija, po uvjerenjima gordi domoljub i prenositelj bogate bokeljske povijesti.
VELIKI HUMANITARAC
Nijedna humanitarna akcija se nije dogodila koju Pero svojim glazbeno- pjevačkim nastupima nije popratio a posebno u foajeu Hrvatske kazališne kuće pri organiziranju darivanja krvi Udruge DDK Kalelarga. Nažalost, žalio je što upravo on nije mogao biti darivatelj te nezamjenljive „ zlatne tekućine“. A kako bi i mogao biti darivatelj kada su ga davne 1976. godine proglasili mrtvim i oplakavši ga nakon tragično fatalne prometne nezgode na autoputu u neposrednoj blizini Maribora. Bezbroj oparacija, uništenja unutarnjih organa.
Prisjećam se putovanja na otok Silbu radi zajedničkog nastupa u restoranu Silba, organizacije Internacionalnog Izbora kraljice… Pripričavao je Pero i svoje nastupe u inozemstvu te na području Sjedinjenih Američkih država. Prisjetio se i one 1984. godine nastupa na WORLD EXPO U New Orleansu, predstavivši kulturu Dalmacije s višeglasnim pjevanjem, doživivši neopisive ovacije, pjevajući s Amerikancima dalmatinske šansone. Gospodinu Peru svakodnevna dionica je bila šetnja Kalelargom, provodeći jutra kod prijatelja Skoblara pijuckajući svoju omiljenu kavu s gitarom i pismom na usnama, „šoto voće“, zabavljajući strane i domaće putničare. Večere je predvodio u Sukošanu u kultnom restoranu „Veseljak“ , nastupajući kao ONE MAN BAND, sklapajući sam instrumente povezane s zvučnicima kako bi mogao nastupati u svim varijantima s nazivom „PERO KANTADUR“ .
Ne može se riječima opisati koliko su radosti pružili dvojac KANTADURA, Pero i Bućo nama turističkim vodičima i gostima na putovanjima u organizaciji agencije Globaltour-a osamdesetih do početka devedestih godina prošlog stoljeća.
BELGIJSKA HUMANOST NA DJELU
Prisjetio se Pero i nastupa u Belgiji 1986. godine u gradu Brugge predstavljajući sa glazbenim pjevačkim nastupima Turističku zajednicu Grada Zadra. Nastupi vrijedni divljenja u kojima Belgijanci zajedno pivaju sa zadarskih kantadurima a predvodi ih njihov gradonačelnik Wilfrid. Nažalost, kantaduru Peru naglo pozli te završava na oparacijskom stolu, ostranivši mu bubreg. Operacija uspješna pa se Pero rado šalio, u Belgiju stigao s dva bubrega a u Zadar se vratio samo s jednim. Stalno pjevajući, oporavlljaući se u belgijskoj bolnici, liječi se i uživa u svojim guštima što je i iznenadilo i gradonačelnika Wilfrida.
Zaključak, operaciju i sve bolničke troškove platilo je belgijsko zdravstvo. Pero i njegova obitelj zahvalni su do vječnosti belgijskom gradonačelniku jer se radilo o ogromnoj novčanoj cifri.
ČA JE BIO SPLIT KONTRA ZADRA, BIBINJA I ARBANASA
Prisjetio se gospodin Pero i svojih preminulih kolega Buće, Brace – Tomislava Ivčića, Šimete, Vedrana, Pavla… Pivao je i svirao na svojoj gitari danonoćno s ljubavlju, zbog dišpeta, sjete i tuge. Nikako se nije mogao pomiriti s njihovim ranim odlaskom. Zborio bi, kakao je sve manje pravih glasova, tenora, kantadura, a samo prije nekoliko godina bili smo pjevačka i zabavljačka sila. Ča je bio SPLIT kontra ZADRA, BIBINJA I ARBANASA govorio bi sjetno gospodin Pero.