Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Zima je. Poluoblačno dopodne s povremenom kišom. Mokrim klizavim pločnikom jedva se vuče starija žene, zaključujem, od neimaštine i od bolesti onemoćala. Studeno je, a ona u nekom starom otrcanom kaputu, a na nogama ispucane gumene natikače navučene na nečiste debele čarape. Odsutna duhom, zanesena u svoju bijedu, noga joj sklizne iz natikače i ona se sruši na pločnik. Ozlijedi ruke i lice. Istog trenutka pritrči joj ukusno odjevena, očito dobro stojeća gospođa srednjih godina, podigne je i posjedne na kameni stožac. Iz torbice vadi sterilnu maramicu i briše joj krv s ožiljaka kojih je padom dobila.
– Jeste li dobro? Boli li vas što? Gdje živite? Nećete moći sami. Dajte, odvest ću vas do mene, tu blizo.
Starica ne odgovara. Tužna šuti, a onda jedva izusti, kako će ona polako sama, ali gospođa je uhvati pod ruku i lagano se uputiše. Tog trenutka kiša je prestala. Pojavilo se sunce, s njim i duga.
Ponekad nas život nagradi savršenim trenucima!