U veljači, 4. i 5. dana toga mjeseca 1995. – dakle, prije tri desetljeća – na Stanovima je održan prvi Memorijal Borisa Nikpalja. Bio je to događaj organiziran i održan u spomen na prerano smrtno stradaloga hrvatskoga vojnika Borisa Nikpalja, ali i u počast svim onim hrvatskim braniteljima koji su u velikosrpskoj agresiji, te u Domovinskom ratu položili živote za slobodu.
Boris je Nikpalj i doslovce dijete Stanova. Sin je Marija Rija Nikpalja i Tine, čuvene Gospođe (nedavno preminule), izdanak obitelji čiji je dom bio sastavnica nogometnoga igrališta. Zapravo, Borisu je igralište bilo – dvorište! Igrao je od malih nogu, u Zadru i u onodobnom Omladincu (danas: Arbanasi), a bio je i u splitskom Hajduku. Kao hrvatski vojnik bio je pripadnik 112. brigade Hrvatske vojske, a u srijedu, 2. veljače 1994. u ratnim zbivanjima u Pristegu smrtno je stradao.
Poslije njegove pogibije u danom trenutku nastala je inicijativa o memorijalu i 112. brigada HV-e organizirala je turnir. Nastupili su selekcija 112. brigade HV-e, Zadar, Hrvatski dragovoljac i Šibenik. U polufinalima su H. dragovoljac i Šibenik pobijedili 112. brigadu, odnosno Zadar. U utakmici za treće mjesto Zadar je dobio 112. brigadu 2:0 (Hari Vukas dvostruki strijelac), dok je u finalu Šibenik nadmašio H. dragovoljac golovima Shehua, I. Bulata i Petrovića.
Nažalost, Memorijal Borisa Nikpalja održan je poslije još jednom i potom je prestao, piše szgz.hr.