Park Vruljica, jedno od rijetkih preostalih zelenih oaza u gradu, postao je mjesto prosvjeda zabrinutih građana koji su se danas okupili kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog kako su naveli organizatori -ekološke katastrofe koja prijeti tom prostoru u centru Zadra. Prisutni su poručili da je predugo ignorirano upozorenje na štetne posljedice gradnje u blizini parka, a posljednji događaji i nimalo lijepe ‘slikice’ na društvenim mrežama samo su potvrdili njihov strah. Iako je odaziv bio značajan, očekivalo se i više ljudi, s obzirom na važnost problema. Prosvjednici su jasno istaknuli da Vruljica ne smije postati još jedna žrtva nesavjesnog urbanističkog razvoja.
Već tjednima- kazali su- Vruljicom teče zagađena voda, a prema riječima aktivista i stanovnika, nadležne institucije nisu poduzele pravovremene korake kako bi spriječile daljnju štetu. Pavuša Vežić, naglasio je na skupu posebnost prostora:
-Mi imamo toliko nacionalnih parkova i prekrasnih zelenih površina, a Vruljica je posebno vrijedna zbog svojih izvora, vrulja, po kojima je i dobio ime naš park. Dogodila se pogreška u izgradnji, a ovo što sada vidimo samo je posljedica. Ne želim upirati prstom niti politizirati, ali ljude koji donose odluke treba podsjetiti na odgovornost koju imaju prema ovom gradu- kazao je i pobrao dugi pljesak.
S njim se složila i Danira Travica, dugogodišnja aktivistica i borac za zaštitu prirode, koja je ustvrdila kako je situacija došla do točke pucanja:
-Nemam pripremljen govor, jer mislim da danas slike govore više od riječi. Svima nam je jasno što se ovdje dogodilo, nevjerojatno je da nitko nadležan nije pravovremeno reagirao na ovaj ekocid. Godinama se borim za zaštitu okoliša i još uvijek ne mogu vjerovati koliko se ekološki zločini sustavno ignoriraju- napomenula je Travica.
Posebno emotivan istup imao je stanar Vruljice, koji je iznio osobno iskustvo dugogodišnje borbe s institucijama:
-Neću vam reći hvala, jer ovo nije stvar zahvale – ovo je naša dužnost. Mi smo morali biti ovdje, prije mene su govorili o posljedicama, a ja ću o uzroku – ova zgrada ovdje, gdje živim s roditeljima, postoji već sto godina. Ostala je bez infrastrukture, bez puta. Institucijama sam se obraćao još u prosincu. Vaša bitka traje dva tjedna, a moja tri mjeseca, i ne znam kada će završiti. Samo hrabro! Zadar Zadranima, a beton lupežima!
Umirovljenica Đurđica Andrović, tek je nedavno postala svjesna razmjera problema.
-Ljudi koje smo birali dužni su brinuti o gradu i građanima. Oni su tu da bi nama bilo bolje, a ne da stalno živimo u stresu, pitajući se koje će se stablo iduće srušiti i koja će se zgrada podići. Ja nisam političar, nego umirovljenica već puno godina, ali mislim da ovakav skup možda čak i nije dovoljan… Oni koji moraju surađivati s građanima i dogovarati se o napretku grada ponašaju kao da su bogovi na Olimpu i ne gledaju narod. Gradonačelnik kaže da se ‘nije dogodilo nikakvo zlo’, a onda u istoj rečenici spominje sanaciju. Što se ima sanirati ako se ništa nije dogodilo? Svatko ovdje trepeta ono što on čuje i kako mu se čini, jedno pamti, drugo zaboravi, riječi odlete…, trebamo tražiti pisanu riječ, ugovor, iz kojeg ćemo saznati tko je investitor, tko ga je platio…, on ima sve dužnosti i ovlasti investitora. Nemogu oni doći i raditi što ih volja. Više zna stari čovjek koji tu živi decenijama, nego mladi, diplomirani koji radi u kancelariji.
Prosvjednici su se složili da okupljanje nije kraj borbe, već njezin početak.
Njihov cilj je zaključili su na kraju skupa- poručiti gradskim vlastima da Zadar ne smije biti prepušten betonizaciji i neplanski vođenim investicijama koje ugrožavaju okoliš i kvalitetu života građana. Okupljanje u Vruljici dalo je snažan glas zabrinutim stanovnicima, koje zanima hoće li to napokon čuti i gradska vlast?
