Kao i za svaki drugi bojkot dosad, upute su nam kratke i jasne – prestati biti potrošači na jedan dan. Međutim, iako za sudjelovanje u ovoj akciji ne trebamo izlaziti van svog puta i “raditi” nešto, već se jednostavno odbiti pojaviti jedan dan u trgovinama. Opći bojkot danas se pak pokazao neuspješnim.
Srednjoškolci su na društvenim mrežama pozvali na bojkot, poručujući da će samo tako poslati poruku da su cijene postale neodržive. No, kada je svanulo jutro, pekare su radile kao i uvijek – redovi su se formirali, ljudi su se nizali, samo su peciva nestajala, umjesto obrnuto, a bojkota se pridržavalo jako malo ljudi.
Ovaj bojkot ispao je simboličan kao ono klasično obećanje da ćemo na dijetu od ponedjeljka. Dobra namjera je tu, ali kada dođe trenutak odluke, stari obrasci pobjeđuju. Jer kako izdržati jutro bez toplog peciva? Što pojesti na školskom odmoru ako ne nešto iz pekare?
No, to nije jedini razlog zbog kojeg bojkot nije uspio. Novi bojkot među potrošačima teško se postiže u kratkom roku, pogotovo ako nisu svi svjesni da se održava. Još jedan faktor je i to što ljudi često žele promjene, ali ne žele žrtvu. Lakše je kritizirati cijene nego aktivno mijenjati svoje potrošačke navike. A osim toga, bojkot koji traje samo jedan dan teško može biti ozbiljan pritisak na pekarske lance, da bi bio učinkovit, treba biti dugotrajniji i masovniji.
Unatoč svemu, treba pohvaliti srednjoškolce na pokušaju. Možda je ovaj bojkot prošao nezapaženo, ali ako se nezadovoljstvo nastavi gomilati, sljedeći put bi odaziv mogao biti veći.
