NAKON ŽALBI RODITELJA Tomčić: Nismo evakuirali učenike jer nismo ni imali dojavu o bombi

Nakon jutarnjih dojavi o bombama u nekoliko škola u Zadru i Benkovcu, javili su nam se roditelji Strukovne škole Vice Vlatkovića u Zadru, žaleći se kako njihova djeca nisu mogla iz škole unatoč činjenici da su “bila uplašena”:

– Moje dijete iz Strukovne škole Vice Vlatkovića Zadar šalje poruku da su djeca uplašena i da žele hitnu evakuaciju, a ravnatelj to ne dozvoljava, stoji u mailu roditelja.

Nazvali smo ravnatelja Tihomira Tomčića koji, pak, začuđen kaže – zašto ćemo ih evakuirati kada nismo niti dobili prijetnju bombom?

Naime, učenici nekih škola koje nisu dobile dojavu o bombi također su tražili da ih se pusti kući jer su mislili kako su ove prijetnju dobile sve škole u Zadru te su tražili da ih se pusti zbog straha i uznemirenosti.

Tomčić kaže kako u njihovoj školi postoje stroga pravila oko puštanja iz škole, i to ne ona koja je on odredio, već – roditelji. Naime, jedan od najpoznatijih hrvatskih ravnatelja iznimno uspješne škole koju su posjećivali i najviši državni dužnosnici, kaže nam kako je bilo dovoljno da onaj tko želi ići kući, kao i inače dođe pedagogu, nakon čega se nazove roditelje i ako se oni slažu – učenik ide kući:

– Temeljno je pravilo ove škole za koje znaju svi, pa i naših 680 učenika, da se već godinama iz škole ne može izaći bez suglasnosti roditelja. Ne pušta njih iz škole ravnatelj Tomčić, ni razrednik, ni pedagog, već samo roditelji. Slobodno nazovite roditelje i pitajte ih. Primjerice, ako učenika boli glava ili nešto drugo, dolazi u pedagošku službu, zovemo roditelje i ako ih oni puste, djeca idu kući. Dakle, dijete iz naše škole može izaći samo uz suglasnost svojih roditelja, pojašnjava Tomčić, ističući kako treba ponajprije pitati roditelje žele li da im dijete ode iz škole.

– Zato poručujem roditeljima da će mi biti drago da me nazovu. Dapače, ispričat ću vam primjer od danas kada je naš učenik iz Benkovca razrednicu pitao može li ići doma jer da ga boli glava. Rekao joj je i da je pitao majku može li kući i da se ona složila. S obzirom da je riječ o njenom razredu koji je ponajbolji u školi, razrednica ga je pustila. Međutim, nakon pola sata zove njegova majka i kaže: “Razrednice, pa kako ste ga pustili, a da niste mene zvali?”. Razrednici je bilo neugodno, iako je riječ o izuzetnoj profesorici i savjesnoj osobi, no povjerovala je djetetu. Eto, vidite kakva je praksa kod nas, roditelji učenika naše škole su pravi roditelji i oni su ti koju puštaju djecu s nastave ili ne. Znači, da je netko zbog straha ili uznemirenosti nakon dojava o bombi želio ići kući, samo je trebao doći kod nas da nazovemo roditelje i odmah ide s nastave, ukoliko oni pristanu, zaključuje Tomčić koji je očito našao izvrsnu formulu za odlaske s nastave, ili čuveno učeničko “picavanje”.