JESTE LI TO ZNALI? U Zadru je mladost proveo Franz Von Suppè, najveći operetni skladatelj u povijesti!

Kako nas u čitavom nizu sjajnih priloga kojima nas upoznaje s aktualnim, ali i starijim podacima i pričama, na svojoj odličnoj, inormativnoj i edukatinoj stranici upoznaje TZ Grada Zadra, njegova poznata Leichte Kavallerie (Laka konjica) standardno se izvodi na novogodišnjim koncertima u Austriji; Suppèova glazba korištena je također u Disneyjevim crtićima (Mickey Mouse), a čak je i pjesma kultnog rock glazbenika Franka Zappe Jesus Thinks You’re a Jerk glazbeno nadahnuta Lakom konjicom, o čemu je bio posvjedočio i sam Zappa. Ima još: Metropolitan Opera House u New Yorku ugostila je Suppèove operete Boccaccio i Donna Juanita, a o ovom plodnom bečkom i dalmatinskom skladatelju čija se O, du mein Österreich smatra drugom austrijskom himnom, govori i austrijski biografski film Hab’ ich nur Deine Liebe (Imam samo tvoju ljubav). Ni to nije sve, jer navijači nogometnog njemačkog bundesligaša Eintracht Frankfurta uvertirom iz Lake konjice otvaraju domaće utakmice na Commerzbank-Areni., dok je slavni i raskalašeni Mornar Popaj svirao Suppèa još 1935. u epizodi The Spinach Overture…

Povodom dvjestote godišnjice rođenja Franza von Suppèa, na zapadnom zidu samostana svetoga Frane u Zadru postavljena je spomen ploča u listopadu 2020., pa je tako Zadar, s punim pravom, svojemu skladatelju odao počast podsjećajući na njegov život u gradu, neizostavnu Missu Dalmaticu skladanu u Zadru i glazbeni rukopis koji je mnogima bio nadahnuće. Von Suppè je rođen 1819. u Splitu, no već se kao petomjesečna beba s roditeljima preselio u Zadar gdje je proveo prvih 16 godina života. Poznato je kako je Suppè pjevao u crkvenom zboru zadarske katedrale svete Stošije već u dobi od osam godina, gdje mu je zborovođa Giovanni Cigalla pružio prvo glazbeno znanje, dok je flautu učio od dirigenta Giuseppea Ferrarija. Prvu misu napisao je u Zadru još kao trinaestogodišnjak, koju je kasnije preradio i 1877. objavio u Beču pod naslovom Missa Dalmatica. Prvu operetu Il pomo također je počeo pisati u Zadru, ali je ovo djelo ostalo nedovršeno. Nekoliko skladbi posvetio je Zadarskom filharmonijskom društvu, a 1860. u Zadru mu je praizveden oratorij Ex-tremum Juditium za solo, zbor, orkestar i orgulje. Dalmacijom je još prožeta opera Das Matrosen Heimkehr (Mornari se vraćaju kući), radnjom smještena na otoku Hvaru, kao i Uvertira na dalmatinske folklorne teme u f-molu.

Nakon rane smrti svojega oca, s majkom će se preseliti u njezin rodni Beč, odnosno Alsergrund, gdje će izbrusiti glazbeni talent, pa će u drugoj polovici 19. stoljeća steći slavu kao austrijski i bečki autor te vodeći skladatelj bečke operete. Suppèova prva cjelovečernja opereta u tri čina Fatinitza iz 1876. zasnovana je na libretu La circassienne (Cirkus) Eugènea Scribea koju je uglazbio Daniel Auber, ali je kod Suppèa došlo do suptilne parodijske promjene: lik mladog ruskog poručnika Vladimira koji se mora maskirati u ženu tumačila je žena u ulozi muškarca koji se pretvara da je žena. Bečka opereta kojoj je pripadao von Suppè kao njezin najznačajniji predstavnik, nastala je u pokušaju bečkih skladatelja da oponašaju djela francuskog skladatelja židovskih korijena Jacquesa Jakuba Offenbacha, osnivača žanra i autora velikih parodijskih opereta prožetih privlačnom melodijom, poletnim ritmom skandaloznog cancana, galopa, plesa kadrile i valcera. Upravo je Suppèov Das Pensionat (Internat) iz 1860. bio prvi uspješni pokušaj bečke operete, a uslijedila su potom kraća djela Flotta Bursche i Die schöne Galathèe, no tek je Fatinitza bila prva opereta u cjelini i međunarodni uspjeh dalmatinsko-austrijskog skladatelja čije podrijetlo, zapravo, još uvijek nije potpuno razjašnjeno.

Skladateljevo pravo ime bilo je Francesco Ezechiele Ermenegildo de Suppe, koje je sam kasnijim odlaskom u Beč germanizirao u Franz von Suppè. Majka mu je bila rođena Bečanka, ali podrijetlom Čehinja Jandrowsky iz Brna, a otac državni službenik u dalmatinskom dijelu Austrijskog Carstva. Zanimljivo je kako se njegovo ime izvan austrijskih izvora još javlja i kao Suppe Demelli, što upućuje na vezu s pučkom doseljeničkom i kasnije patricijskom senjskom obitelji Demelli (ili Demeli), koje u izvorima pronalazimo još od kraja 17. stoljeća. Demelli su kao brodovlasnici i ugledni trgovci plemstvo grada Senja stekli 1727. odlukom Karla VI., posljednjeg muškog potomka dinastije Habsburg. Od 19. stoljeća obitelj Demelli živi u Karlobagu, a u današnje se vrijeme njihovo prezime u Hrvatskoj ne javlja više nigdje. Austrijski biografi slavnog skladatelja ustanovili su kako prezime Suppè također dolazi iz istog kraja (pradjed mu je rođen na Grobniku), ali ga se nalazi još u obalnom pojasu od Rijeke do Makarske. Danas je osoba s prezimenom Suppe najviše u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj, potom Indiji, Peruu i Rusiji, no hrvatski oblik Šupe (također kao Supe, Shupe, Schuppe) daleko je brojniji i prisutan u čak 55 zemalja na svijetu. Izvorno ovo prezime pripada šibenskoj regiji (Šibenik, Lozovac), a manji broj danas ih živi u Zadru, Zagrebu i Splitu.

Suppè je tijekom karijere i života zadržao veze s rodnom Dalmacijom povremeno posjećujući Split, Zadar i Šibenik. Nakon što se povukao kao dirigent, Suppè je nastavio pisati scenska djela, ali je interes usmjerio na sakralnu glazbu. Tako je tek nedavno i Missa Dalmatica dobila pažnju koju nesumnjivo zaslužuje; jedan od najvećih njemačkih zborova Kölner-Männer-Gesang-Verein vježbao ju je pod vodstvom Bernharda Steinera, a izveo u kolovozu 2006. u katedrali Altenberg. Franz von Suppè umro je u Beču 21. svibnja 1895. i pokopan je na počasnom mjestu na središnjem bečkom groblju.