Hrvatski, engleski, vjeronauk, matematika… Sve je spremljeno u školsku torbu za još jedan petak. Nekoliko sati kasnije povratak iz škole, dvije nove petice i mnoštvo novih informacija. Uobičajen dan u životu jednog osnovnoškolca. Osim… Osim toga što je ovo taj petak, petak kada poslijepodne idemo do Širokog Brijega odigrati međunarodni turnir. Polazak u 15:30, vožnja u autobusu uz zabavu s ostatkom ekipe. Od nas 35 podijeljenih u četiri ekipe, dvije U-10 i dvije U-8, većini je ovo već jedan u nizu turnira, a tek nekolicini prvi višednevni odlazak na nogometno natjecanje.
Na turniru su ovog vikenda sudjelovale mahom ekipe iz Hercegovine, uz nekoliko splitskih (da, i Hajduk je bio tu, ali o tome nešto kasnije), a Zadarnova je uspješno branila boje zadarskog sporta. A nije to nimalo lako, vjerujte mi. Nakon putovanja, čekanja na granici, dolazak u hotel u Međugorju. Pažljivo slušamo upute naših trenera o tome što se smije, a što ne smije, posebna upozorenja za korištenje mobitela i ponavljanje u koliko sati je večera, do kada se smije ostati budan i kada je ujutro buđenje.
Slavlje je neusporedivo jači osjećaj od umora
A znamo i mi i treneri da ćemo malo spavati prve noći zbog silnog uzbuđenja, ali sutra je velik dan jer treba odigrati dobro i proći skupinu. U subotu je buđenje u 6 sati, spremanje za utakmicu, putovanje do Širokoga Brijega, odigravanje utakmice, pa bodriš svoju drugu ekipu dok čekaš ponovno svoje minute na terenu i tako sve do poslijepodne… Nakon ručka malo odmora u sobama, đir do centra Međugorja, večera, pakiranje i spavanje. Sutra ponovno ustajanje u 6 sati i novi set utakmica sve do poslijepodneva, a odmah nakon završetka turnira idemo u autobus i krećemo za Zadar u koji stižemo u nedjelju u 21 sat. Da, neki od nas stižu s trofejima i medaljama za osvojeno treće mjesto, ali pravi trofej jest imati osam odnosno deset godina i bez previše poteškoća „odvaliti” vikend u ovom ludom ritmu. E, to je prava životna medalja i najbolje iskustvo koje te može pripremiti za život. A osvojiti usput treće mjesto i plijeniti pažnju svih prisutnih ponašanjem, sportskim pristupom i igrom… To je nadogradnja i nagrada za stvaranje karaktera borca.
Dotaknimo se i samih rezultata. Trener Patrik Puljić poveo je na put 17 igrača podijeljenih u dvije momčadi U-10. Ćudljiv ždrijeb 8. Herceg sport kupa htio je da se susretnu u osmini finala pa je samo jedna momčad mogla dalje. Ta je momčad dogurala sve do polufinala u kojem ih je tijesno pobijedila momčad splitskog Hajduka koja je kasnije i osvojila turnir.
Gotovo potpuno isti scenarij prošle su U-8 momčadi Filipa Matijevića. Međusobni ogled u osmini finala i poraz u polufinalu od splitske momčadi koja osvaja turnir i u ovom uzrastu.
Ali, nije bilo puno gorčine jer ovaj turnir za naših 35 igrača ostaje upisan kao natjecanje karaktera, volje, discipline, predanosti i upornosti. Dokaz su nam i naši srebrni rukometaši čiju smo finalnu borbu gledali u autobusu tijekom povratka u Zadar. Navijali smo i bili uz njih do posljednje sekunde jer su nam i oni jedan od putokaza kako se u životu uspijeva uz mnogo odricanja i upornosti.
Osvajači trećeg mjesta (U-8 i U-10)
U-8: David Jurjević, Franko Vrsaljko, Ivano Bilaver, Jakov Čubrić, Jakov Čulina, Jakov Dmitrić, Leo Prenđa, Nikolas Bolić, Šimun Krajina. Trener: Filip Matijević
U-8 II: Borna Ražnjević, Krševan Babić, Lovre Šarić, Marin Vrkić, Maro Katalinić, Matej Mičić, Matija Perica, Noa Antunović, Roko Zubčić. Trener: Filip Matijević
U10: Franko Bilaver, Ivano Samardžić, Karlo Perica, Lucas Palčić, Marko Galešić, Maro Perica, Matej Šimičević, Niko Đerđa. Treneri: Patrik Puljić i Marko Jurlina
U10 II: Fabian Zekić, Filip Vidović, Ivano Šarić, Niko Vulić, Pave Cimera, Reno Dabo, Tedi Plecić, Tonći Jurlina, Toni Vulić. Treneri: Patrik Puljić i Marko Jurlina
– Period u kojem još nema službenih utakmica iskoristili smo na najbolji mogući način. Svaka ekipa je odigrala mnogo utakmica u dva dana i to protiv odličnih protivnika među kojima bih izdvojio ekipe splitskog Hajduka s kojima smo se susreli u polufinalu u oba uzrasta i odigrali utakmice dostojne finalu. Žao mi je što je ždrijeb u obje selekcije spojio tako da osminu finala odigraju naše dvije ekipe, ali nekad se kockice jednostavno tako poslože – kazao je voditelj škole nogometa NK Zadarnova, Antonio Perica i dodao:
Sport nije samo ono na terenu. Onaj dio izvan terena, njihovo druženje i stvaranje novih prijateljstava me najviše veseli jer sam i sam prolazio kroz takve trenutke i znam koliko je to utjecalo na razvoj mene i moje generacije. Moram zahvaliti roditeljima koji su podržali još jedan projekt, a većina njih je i uživo bodrila naše polaznike. Užitak je gledati naše trenere koji rastu iz turnira u turnir, a kao velik pokazatelj zajedništva moram izdvojiti iznenadan dolazak trenera Jurline i njegovu podršku kolegama i dečkima na terenu, na oduševljenje svih nas. Moram zahvaliti organizatoru na pozivu i odličnom gostoprimstvu. Organizacijski je u određenim segmentima moglo biti bolje, ali vjerujem da će organizator kroz sljedeće turnire i to podignuti na višu razinu. U posljednje vrijeme imamo mnogo poziva za sudjelovanje na turnirima, ali aktivno radimo na filtriranju najboljih turnira za naše polaznike, idemo na one koji su na najvišoj razini te samim time kreiramo kalendar koji će biti baza za svaku godinu – zaključio je Perica.