BIVŠI KANDIDAT VOICEA Mateo Horvat: Ulična svirka nije samo strast, nego i solidan prihod

Negdje između užurbanih koraka prolaznika i šuma vjetra što se provlači kroz gradske ulice, gitaru svira Mateo Horvat. Nekima je poznat s malih ekrana kao bivši kandidat The Voica Hrvatska, ali njegova prava pozornica je trotoar, prolaznici su publika, a reflektori – ulične lampe i sunčeve zrake.

-Sad kad imam para, uopće ne planiram svirati svaki dan. Ali da, volio bi svaki dan, pogotovo sad pred ljeto, govori Mateo dok prebire po žicama. Ne svira iz pohlepe, nego jer to voli.

-Čekam da se malo nadogradim opremom, tj. ne čekam nego planiram, a sviram svejedno, kaže kroz osmijeh. Ono što je nekoć bilo pitanje zarade, danas je ponajviše pitanje društva, dobre energije i ritma koji ih spaja.

A tko najviše ostavlja novac? Na to pitanje Mateo samo odmahuje glavom.

-Nemogu reći tko najviše daje, takvo nešto se ne da povezati s nečijim licem ili pozadinom, mješovito je. Jednostavno, ako se ušima svidi, to je dovoljno. Ako sviramo stranu glazbu, turistima se to više dopada, a novci to u stopu prate.

A nije to samo par kovanica u šešir – zimi Mateo u prosjeku zaradi 20-30 eura po satu, dok ljeti ta svota može skočiti i do 100 eura. Ulična svirka nije samo strast, nego i solidan prihod za one koji se razumiju u to.

No, sanja li Mateo o velikom proboju, o tome da ga netko “otkrije” i odvede na svjetla velikih pozornica?

-Nemam neko ludo iskustvo, da mi je netko prišao i učinio me slavnim, ali ni ne trebam, kaže bez imalo sažaljenja. Slava ga ne zanima, barem ne ona konvencionalna. Za njega su najveći trenutci upravo oni neplanirani, kada se glasovi spoje, akordi teku prirodno, a publika zastane, nasmije se i na trenutak postane dio nečega lijepog.

-Kad se prijatelju i meni spoje glasovi i pustimo se da se nešto spontano desi, uvijek je zabavno, zaključuje.

I tu leži prava čarolija ulične glazbe – nije u glamuru, već u energiji koja se ne može isforsirati. U tome da ne znaš tko će stati, tko će zapjevati s tobom, tko će ti ubaciti novčić, a tko će samo kimnuti glavom u prolazu. Upravo su ti trenutci, neplanirani i sirovi, ono što oživljuje uličnu glazbu.