ŽIVIO JE ZADARSKU KOŠARKU “Nema savršenijih skladbi od Pinovih i Krešinih kompozicija u Jazinama”

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili

Ljubav ne zna za granice, ljubav zna samo za ljubav
( Antoine de Saint-Exupery)

Oprostit će mi rođaci, prijatelji i znanci što objavljujem ovu istinitu anegdotu iz njegovog sadržajnog i časnog života, jer bi mi i on oprostio. Kad se KK Zadar koncem 50-ih vratio u prvu ligu na betonskom igralištu u Jazinama bio je domaćin Proleteru iz Zrenjanina kojem su najbolji igrači bili reprezentativac Engler i mladi Kurtz. Za predstavljanja službeni spiker je rekao da su gosti oslabljeni jer nastupaju bez Englera i Kurtza. Kako je Kurtz bio vojvođanski “folksdojčer” spiker je njegovo prezime izgovorio kako se čita, na što je na igralištu nastao urnebes smijeha. Shvativši delikatnost trenutka spiker je odmah genitiv ispravio nominativom: – Naime, Engler i Kurtz su ozlijeđeni.
Bio je to dr. Boris Dimitrović, naš dragi Boro, koji je živio zadarsku košarku kao malo tko.Veće mu je priznanje bilo što je određen za spikera, nego da su ga proglasili najboljim liječnikom u državi. (Na priloženoj fotografiji sjedi desno s mikrofonom, op.a.) Boro je bio duša od čovjeka.Dostojanstvenog stava i izgleda, kako i priliči njegovu zvanju, a plemenit, dobronamjeran, susretljiv i vrlo duhovit na onaj profinjeni način. Stolnoteniski prvak grada i odličan poznavatelj mnogih sportova, ali venama mu je tekla zadarska košarka.Čak je i vrlo stručne osvrte o njoj u Narodnom listu imao. Jednom mi je rekao:
– Zaljubljen sam u glazbu. Za talijanskom operom i kanconom naprosto sam lud, ali nema te glazbe na svijetu koja se može mjeriti sa skladbama koje su Pino i Krešo sa suigračima u Jazinama komponirali. To je perpetum mobile i tako će zauvijek ostati.
Kad je Miki Savić 2024. objavio fotomonografiju o zadarskoj košarci naslovivši je Mali dio velike ljubavi, bio je to pogodak usridu, potvrda onoga što je Boris Dimitrović cijeli život živio.