ZADRANI ŠOKIRANI KOLIČINOM OPUŠAKA ISPRED GRADSKIH ŠKOLA Priče maloljetnika u dvorištu gimnazija kod Nazorova parka
Hana Vidaković
U školskom dvorištu, ispred Nazorovog parka, mjesta gdje se srednjoškolci svakodnevno okupljaju između sati i nakon škole, dim cigareta guši zrak. Unatoč zabrani prodaje cigareta maloljetnicima i sve strožim zakonima, oni su i dalje redoviti pušači. Razgovarali smo s troje srednjoškolaca koji su nam ispričali zašto su zapalili svoju prvu cigaretu. I -kada…
Ana (16), koja pohađa treći razred, zapalila je prvu cigaretu na školskom izletu.
–Svi su pušili i osjećala sam se kao da moram i ja, da ne bih izgledala dosadno. Prvo mi je bilo odvratno, kašljala sam, ali nakon nekoliko dana postalo je normalno. Sad mi je to rutina – pauza, cigareta i kava.
Marko (17), maturant, kaže da cigaretu vidi kao najbrži način za smirivanje živaca.
–Previše stresa – škola, ocjene, roditelji, budućnost. Kad zapalim, osjećam se kao da mi je lakše barem na pet minuta. Znam da to nije rješenje, ali bolje mi je tako nego da puknem…
Priznaje nam da je pušenje skupo, ali se- prilagođava.
–Dio džeparca ide na cigarete, dio na hranu. Kad nemam dovoljno, pitam prijatelje koji cigar.
Katarina (15) je najmlađa među troje sugovornika i prvu cigaretu zapalila je iz znatiželje, otkriva…
–Moja sestra puši već godinama, pa mi je izgledalo ‘kul’. Probala sam jednu, pa drugu, i odjednom sam počela svaki dan. Sad mi je teško zamisliti dan bez cigareta.
Njeni roditelji ne znaju da puši, odbila se slikati. Ni drugi nisu htjeli…
-Roditelji, mama i tata, bi vidjeli…
Razgovor s ovim mladima otkriva koliko su cigarete normalizirane u njihovoj svakodnevici. Svi su svjesni štetnosti, ali priznaju da ih je društvo, stres ili znatiželja gurnula u ovu naviku koja im je već postala- rutinska i svakodnevna. Kad smo ih pitali kako dolaze do cigareta, rekli su nam da se uvijek nađe netko tko će im prodati. Cigarete im djeluju kao trenutni bijeg iz njima pubertetski velikih, nama drugima uobičajenih, životnih zavrzlama, što ukazuje na potrebu za kvalitetnijom podrškom društva mladima- kako bi se bolje i zdravije suočavali sa ‘tinedžerski’ neizbježnim stresom odrastanja.
