Sve veći broj građana Zadra uključuje se u bojkot trgovina kao odgovor na neodrživo visoke cijene osnovnih namirnica i proizvoda. Potaknuti inicijativama diljem Europe, Zadrani su odlučni u namjeri da trgovce i vlast podsjete kako su prešli granicu izdržljivosti. Njihove izjave oslikavaju nezadovoljstvo.
Željko Buzeća, jedan od građana koji aktivno podržava bojkot, naglašava kako je ključno da se što više ljudi priključi:
-Nisam išao u petak u dućane, neću ni sada ići. Mi ćemo biti lukavi jer će oni biti lukavi. Treba nas što više bojkotirati. Mame nas, to je sramota, to samo kod nas ima da stave akcije po više od 50 posto dok traje bojkot. Oni će sigurno doći na naše, ako nastavimo, kaže Buzeća, ističući kako su ovakve akcije jedini način da potrošači natjeraju trgovce na smanjenje cijena.
Katarina, Zadranka koja već dulje vrijeme prati rast cijena, kaže da je bojkot trebao početi i ranije:
-Cijene su van svake pameti. Moja rodica iz Njemačke i ja uspoređujemo cijene istih proizvoda, na primjer dezodoransa, i kod nas su za 50 posto skuplji. Žao mi je što to nije krenulo ranije. Tada su nas uvjeravali da je poskupljenje opravdano koronom, nestašicom sirovina, pa prelaskom na euro. Ali sad? Više nema izlika. Nekidan mi mobilna tarifa poskupi za tri posto, pitam se zašto? Što je to njima poskupilo? Naši ministri kažu da i oni sudjeluju u bojkotu, ali meni je to smijurija – oni jedini mogu izravno utjecati na PDV.
Za Ivanu Perić bojkot je prilika da trgovci osjete kako je to živjeti s ograničenim sredstvima:
-Podržavam to, ali uz ovakve uvjete mi ionako bojkotiramo jer nemamo izbora. Kad odem u dućan, prvo gledam cijene, pa tek onda što mi treba. Sada, kad sam čula za bojkot, kažem sebi: “Zašto ne?”. Neka i trgovci osjete kako je nama – možda će se nešto promijeniti. Ako ništa drugo, barem ćemo pokazati zube.
Ivan Kovačević, umirovljeni radnik iz okolice Zadra, smatra da je bojkot prava stvar i da je krajnje vrijeme za promjene:
-Ma ja san već ženi reka: “Ajmo mi manje kupovat, samo ono šta baš triba”. Kad san čuja za taj bojkot, reka san sebi – e, to je prava stvar! Neka i oni gore vide da moremo više ovako živit. Kad nan je skupo ulje, kruv i mliko, šta onda ostane? Nek znaju da nismo ovce. Nas na selu naučilo je, ako tribamo, sami ćemo uzgojit i pojist. Al nećemo trpit da nas gaze.
Cijene su postale neizdržive, a bojkot je njihov način da pokažu nezadovoljstvo. Iako je teško procijeniti hoće li akcija donijeti trajne rezultate, građani su odlučni nastaviti dok trgovci i vlast ne pokažu konkretne mjere za smanjenje cijena i olakšanje života u Hrvatskoj.