NAŠA ZADARSKA SUBOTA Ugrijala vedrina, u srcu siječnja, laganini đir-dva, “‘ko to more platit”, krasota ljudi, svita, grada…
ANTENA ZADAR/ ARIF SITNICA
Hoće kiša, neće kiša, hoće sunce, neće sunce, hoće, ipak…
I tako, kao da ponavljamo, ustvari i ponavljamo, uvod iz niza ranijih “zadarskih špica”.
-Brate, izađeš vanka, a ne znaš je’l lito il’ zima- komentira dva-tri puta u 1 sat na 4 kantuna barba Petar Klarica. U prolazu Ivan, Ivana, Mate, Matea, mali Stipe, dida Stipan, mama, baba, gosti iz Splita, teta, tetak, skupina turista…
Nitko bez mobitela, rijetki bez poziva, odziva, statusa, komentara, selfija, lajka slikica, stari đir, novo doba.
Kamenim pločama i betonskim zakrpama nekadašnjih drvoreda i šumaraka na relaciji “colonna”- “colonna” koračali su u subotu -u tenisicama, šlapama i čizmama (“nove su, sa sniženja”), u bundama, kaputima, veštama, trenerkama, pod kapicama, u dugim rukavima, kratkim hlačicama, poznati nam i nepoznati, šetači i namjernici, laganini s tamnim cvikama, biciklom i kanoćalom (“vidi, lipote, ne’ko pliva, divota”), svijetlim najlonskim “spiza” kesicama, torbama, ruksacima, torbicama, potomcima u kolicima, kućnim ljubimcima…
Kalelarga se dobro popunila, na Forumu i Trgu se ispijala kavica (“veliki s čašon’ vode, topal”), riva “gori-doli” isšetala, ugrijala vedrina, u srcu siječnja, “‘ko to more platit”, krasota ljudi, svita, grada. (PL)
