ŠTO ĆE BITI S NJIMA Dukić i Paleka razorili su rejting zadarskog HDZ-a, a grad pretvorili u moralnu Hirošimu

Posljednji predsjednički izbori na kojima je Zoran Milanović dobio tri puta više glasova od HDZ-ova kandidata Dragana Primorca jedno su od najvećih iskušenja kroz koje je u svojoj povijesti prošla Hrvatska demokratska zajednica. Očito, zauvijek su prošla vremena kada je pod markicom HDZ-a svaki njihov kandidat s nepodnošljivom lakoćom dobivao izbore. Draganu Primorcu HDZ nije mogao pomoći.  Za njega, evidentno je, nije glasala ni gomila samih hadezeovaca, odnosno okrenula mu je leđa cijela armija glasača koji su inače skloni ili vjerni ovoj stranci. Kada kandidat „ne drži vodu“, ni stotinu stranačkih „vodoinstalatera“ ne može zaustaviti curenje glasova.

Ili, kako nam je ovih dana, rekao jedan glasač Dragana Primorca iz Zadra: „HDZ je trideset godina bila stranka koja je u mojoj obitelji imala sigurnih osam glasova. Sada ima samo jedan – moj glas. Ne mogu više ni vlastite ukućane nagovoriti da glasuju za kandidata samo iz ljubavi prema HDZ-u“.

Ovo je ključni poučak predsjedničkih izbora, zapravo jedini poučak koji će se za nekoliko mjeseci testirati i na lokalnim izborima. Ove predsjedničke izbore nije izgubio HDZ kako bi mnogi voljeli da jest, nego ih je izgubio Dragan Primorac. Nema više te stranačke markice koja može u dovoljnoj mjeri maskirati, zamračiti ili anulirati nesposobnost, nevjerodostojnost ili bahatost bilo kojeg kandidata.

Je li zadarski HDZ razumio ovu univerzalnu po(r)uku zadnjih predsjedničkih izbora vidjet će se vrlo brzo nakon što iz Medulićeve otkriju ključne kandidate za vodeće dužnosti u gradu i županiji. Ovo je presudni trenutak da ozbiljno resetiraju stranku i da se pravodobno riješe svih onih zbog čijih je postupaka cijenu gubitka reputacije platila cijela stranka, svi njezini članovi. A ima ih, dakako, na tisuće koji nisu krivi za bahatost pojedinaca, ali zbog njih i oni na dnu stranačkiog hranidbenog lanca moraju snositi teret srama i razočarenja.

Primjerice, više je dvojac Dukić-Paleka naštetio reputaciji HDZ-a u samo godinu dana nego svi stranački mangupi u zadnja tri desetljeća. Njih dvojica su svojim aferama postali reputacijska nuklearna bomba zadarskog HDZ-a. Branko Dukić je tijekom mandata besramno zapošljavao kumove i prijatelje, basnoslovno javnim novcem plaćao umjetničke slike, bančio na račun javnog novca po New Yorku s izabranom ekipom svojih pajdaša itd. pretvarajući HDZ u političku Hirošimu. Popis svinjarija koje je taj čovjek priuštio „bastionu HDZ-a“ duži je od egipatske knjige mrtvih.

Pod patronatom Branka Dukića kao predsjednika Turističke zajednice Grada u kojoj je direktor njegov privatni pajdo Mario Paleka, spiskalo se 70-ak tisuća eura za privatno tulumarenje u prestižnom njujorškom restoranu. Taj su dernek htjeli podvaliti javnosti kao prvorazredan događaj od interesa za budućnost zadarskog turizma. Kada tu bahatost više nije mogla probaviti ni njihova vlastita stranka zatraživši od šerifa TZ-a da podnese ostavku, njegov frend Branko Dukić „kaznio“ ga je tako da je za njega promptno izmislio novo radno mjesto na kojemu čovjek zapravo ništa suvislo ne radi, košta Turističku zajednicu tri tisuće eura mjesečno, a ima veće privilegije od same aktualne šefice ove nesretne ustanove. Dakle, zahvaljujući podršci moćnog prijatelja, Mario Paleka je postao nacionalni školski primjer, čista definicija uhljeba. Onoliko koliko je Branko Dukić obogatio Marija Paleku, za toliko je osiromašio svoju stranku – moralno, politički i ljudski.

Ako zadarski HDZ, i nakon poučka koje im je dalo iskustvo s posljednjih predsjedničkih izbora, odlučno, jasno i glasno zauvijek ne raskrsti s takvim likovima, ako se ne distancira se od njih ili, još gore, ako na predstojeće lokalne izbore opet kandidira takve ili njima slične pojedince, onda se jednostavno može zaključiti da tu stranku vode politički slijepci koji su izgubili svaki kontakt s realnim svijetom života. A onda ni ne zaslužuju ništa osim povijesnog potopa.

Vrh zadarskog HDZ-a je pred izazovom da najprije HDZ vrati hadezeovcima, a tek onda i svojim tradicionalnim glasačima. A ti su glasači (pa i mnogi članovi!) na primjeruu Dragana Primorca već pokazali da neće glasovati za nekoga samo zato što je kandidat njihove stranke. Ako neće za predsjednika države, zašto bi glasovali za gradonačelnika, načelnika ili župana samo zato što ih je kandidirala njihova stranka!?

Branku Dukiću, Mariju Paleki i sličnima ni podrška pape Franje više ne bi pomogla, a kamoli HDZ-ova markica. Ako u Medulićevoj ne misle tako, neka ih slobodno u svibnju stave na listu. I dogovore se tko će zadnji ugasiti svjetlo u sjedištu stranke.