SJEĆANJE Kad su nogometaši Zadarkomerca na pripreme putovali – helikopterom!
NK Galovac i privatna arhiva
– Sletio sam na igralište Stanovi, ukrcao putnike i opremu i poletjeli smo prema Lošinju. Kod hotelskoga kompleksa na Lošinju je veliko nogometno igralište i tamo sam sletio, iskrcao putnike i opremu i vratio se u bazu.
Prethodne dvije rečenice izgovorio je nekidan, vojnički sažeto i precizno, umirovljeni general-bojnik (bio je jedno vrijeme i zapovjednik Hrvatskoga ratnoga zrakoplovstva) Miroslav Kovač.
Upravo je on bio pilot helikoptera MI 8 krštenoga kao Sveti Duje, jedne od letjelica u bazi Divulje. Tada je Miroslav Kovač, Galovčanin, bio u činu bojnika, a na letu Zadar – Lošinj imao je još jednoga člana posade.
A putnici? Pa – nogometaši Zadarkomerca! I dio stručnoga stožera. I veliki dio opreme što im je bila nužna za desetodnevne siječanjske pripreme 1997., u sezoni 1996/97.
Bio je to zanimljiv let, uzbudljiv. Nitko od nas igrača nije prije letio helikopterom – prisjeća se Jakov Surać.
U to je doba Zadarkomerc bio u svim segmentima solidan klub. Konkurentan u natjecanju, a u poslovnom dijelu inovativan (automobil kao glavni zgoditak na tomboli!), pa je vodstvo kluba s odgovornima u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu dogovorilo let Zadar – Lošinj.
Ja sam u Rijeci čekao dolazak Sergeja Neimana. Kao ruski državljanin nije imao ulaznu vizu, ali smo mu uspjeli preko svojih prijatelja omogućiti ulazak u Hrvatsku i odmah smo iz Rijeke otišli na Lošinj – kaže Slavko Pernar, u to doba direktor kluba.
Na Lošinj je Sveti Duje dopremio momčad i struku. Bez problema.
Vozio sam ja i po 35 osoba, nažalost najviše ranjenika tijekom Domovinskoga rata – kaže Miroslav Kovač.
O odlasku Zadrana na Lošinj opširno je pisao i Zadarski list. Tadašnja novinarska početnica Zrinka Grancarić iskazala se dobrom obavljenim poslom (napravila je i fotografije), a središnji tekst objavljen je na duplerici u broju 117. od 23. siječnja 1997. Piše Zrinka, uz ostalo, od uzbuđenju kod svih 26 putnika, o neizvjesnosti, o tomu da je let potrajao oko 30 minuta, da je sve prošlo u najboljem redu. Jest, piše Zrinka, da je bilo malo tijesno jer je Dean Golem, tadašnji fizioterapeut, natrpao puno opreme…
To je iskustvo koje neću nikad zaboraviti. Tad sam rekao da sam kao dječak mislio da ću biti – pilot! – rekao je Joško Španjić, tadašnji kapetan momčadi.
Uglavnom, momčad je lošinjske pripreme odradila kvalitetno pod vodstvom Ante Čačića i njegovih suradnika Josipa Bepa Bajla i Jakova Pinčića. U hotelu “Aurora” dobro su jeli jer je glavni kuhar bio Jakov Mustać iz Privlake, vrijeme se kratilo kartanjem, plivanjem u hotelskom bazenu, šetnjama… Odigrao je Zadarkomerc na Lošinju i tri utakmice – s petrinjskom Mladosti 2:2, s Mariborom 0:0 i dobio velenjskoga Rudara 3:2.
Na koncu te sezone u konkurenciji 16 momčadi Zadarkomerc je bio 10. s omjerom od 11 pobjeda, sedam neodlučenih utakmica i 12 poraza i 40 bodova.