Hrvatska je 1. siječnja 2023. službeno ušla u europodručje i usvojila euro kao službenu valutu, čime je završeno razdoblje od gotovo tri desetljeća korištenja kune kao nacionalne valute. Ovo povijesno dostignuće bilo je rezultat višegodišnjih priprema i reformi, koje su Hrvatsku dovele u poziciju da postane 20. članica eurozone.
Razlozi za uvođenje eura
Jedan od glavnih razloga za prelazak na euro bio je gospodarski. Euro kao valuta omogućuje lakšu trgovinu s drugim članicama eurozone, smanjenje troškova konverzije valute i povećanje transparentnosti cijena. Dodatno, uvođenje eura smanjilo je valutni rizik za poduzeća i olakšalo strana ulaganja. Ulazak u eurozonu također donosi niže kamatne stope na kredite i jaču financijsku stabilnost.
Proces prelaska na euro bio je pomno planiran. Građani su imali dvotjedno razdoblje dvojnog opticaja, u kojem su mogli plaćati i kunama i eurima, nakon čega je euro postao isključivo sredstvo plaćanja. Banke i financijske institucije proveli su opsežne pripreme kako bi osigurale glatku tranziciju.
Povijest kune
Kuna je kao hrvatska nacionalna valuta uvedena 30. svibnja 1994. godine, zamijenivši dotadašnji hrvatski dinar. Naziv “kuna” izabran je zbog povijesne simbolike: u srednjem vijeku, kune su se koristile kao sredstvo plaćanja na području Hrvatske. Kovanice i novčanice kune bile su prepoznatljive po motivima iz hrvatske prirode, kulture i povijesti, što je dodatno pridonosilo njihovoj simboličkoj vrijednosti.
Kuna se najprije trebala zvati kruna i trebala je biti podijeljena na tri banice. No od toga se na kraju odustalo i odluka je pala na kunu, s obzirom na to da je krzno kune u hrvatskoj povijesti bilo najrasprostranjenije platežno sredstvo. Osim kovanicama, plaćalo se novčanicama od pet, deset, dvadeset, pedeset, sto, dvjesto, petsto i tisuću kuna.
Kuna u NDH
No, uvođenje kune nije bilo bez kontroverzi. Naime, kuna je bila službeno sredstvo plaćanja za vrijeme NDH pa su mnogi uvođenje kune devedesetih vidjeli kao približavanje Hrvatske tekovinama NDH.
Početkom devedesetih oko kune se vodila žestoka rasprava. Pobornici uvođenja tražili su njeno podrijetlo daleko prije NDH, u srednjem vijeku, kad se u dijelovima Hrvatske znalo trgovati takozvanom kunovinom.
Marturina, kunovina ili kuna je naziv za porez u srednjovjekovnom Hrvatskom Kraljevstvu koji su plaćali kmetovi kao naknadu za korištenje vlastelinskoga zemljišta.
Isprva se plaćao u naturi (lat. marturina pensio: plaćanje u kuninim kožama), a poslije u novcu. Izražavanje vrijednosti daće u kuninim kožama bilo je uvriježeno u srednjem vijeku pa je već 1018. u Osoru na otoku Cresu bio zabilježen takav oblik tributa mletačkim vlastima.
S druge strane, Pavelić se hvalio kako je on osmislio kunu kao novac te da ga je planirao još tijekom tridesetih uvesti kao službenu valutu ustaškog pokreta. U to vrijeme kovane su i prve kovanice, piše Index.hr.