POBJEDNIK “ŽIVOTA NA VAGI” Kako skinuti blagdanske kile? Krolo:  Pobijedite lijenost, treniranjem se luče hormoni sreće!

S prvim danima nove godine polako treba prestati uživati u slatkim delicijama i vraćati se u formu. Zdrav način života treba postati pravilo, a ne iznimka. Na tom tragu postoje i televizijski projekti koji pomažu u promjeni životnih navika, a o tim promjenama razgovarali smo s trenerom Ivanom Krolom, idealnim za ovu temu jer Krolo je – pobjednik “Života na vagi”!

Ovaj poznati trener iz Splita trenutno živi u Zagrebu, a u “Životu na vagi” pobjedio je prije osam godina kada je izgubio gotovo 35 posto svoje težine. S Krolom smo stoga otvoreno porazgovarali o problemu težine koji muči sve više građana. 

Nije tajna da smo među debljim nacijama, što je po Vama uzrok tome?

-Nisam toliko stručan da bih znao pravi odgovor, ali kao netko tko se borio s kilažom, kao netko tko je u sportu cijeli život i kao teniski trener koji radi s djecom, mogu reći da je inertnost i nezainteresiranost prema sportu, rekreaciji i generalno kretanju sve značajnija. Nemojte me krivo shvatiti, i nas su kao djecu roditelji „tjerali“ da se pokrenemo, ali smo i dalje rado išli van i bacili na tenis ili samo bili vani po cijele dane. Mislim da je jako važno usaditi disciplinu prema sportu od malena, a ako se uz disciplinu pojavi i ljubav prema nekom sportu – tim bolje.  

Koji biste način izdvojili kao prevenciju nastanka prekomjerne težine?

-Uz sve navedeno, dodao bih i regulaciju namirnica i obroka od malih nogu. Ne na način da se klincima sve zabranjuje, ali nikako nisam pobornik ni da im se daje previše slatkoga, rafiniranoga, brze hrane. U prehranu od malena treba ubaciti voće, povrće, pa postepeno pronalaziti načine kako da takve namirnice pronađu mjesta u svakodnevnoj prehrani. 

Uz blagdane se često vezuje i blagdanska depresija. Na koji način trening može pomoći?

-Trening ne pomaže samo kod post-blagdanske depresije, već pomaže s depresijom općenito. Opet se ne želim praviti kao da sam otkrio toplu vodu, ali ponovit ću ono što je već stotinu puta i znanstveno dokazano – treniranjem se luče hormoni sreće, tako da trenažni balans u bilo koje doba godine ne znači samo zdravo tijelo već i zdravu glavu. 

Ipak, teško je pronaći motivaciju?

-Nije toliko teško pronaći motivaciju, jer mislim da ju svi imamo. Motivacija da budemo zdravi, motivacija da izgledamo zdravo, motivacija da nam dan počne ili završi aktivno, međutim motivacija nije dovoljno jaka da nas pokrene. Jača od motivacije je lijenost. Lijenost je također nešto što svi dijelimo, samo je pitanje kako se s njom borimo. Kada sljedeći puta pomislite kako nemate motivaciju, sjetite se da ste zapravo – samo lijeni i da se lijenost može pobijediti nečim još jačim, snagom uma. 

Podsjetite naše čitatelje kako je išla Vaša borba s gubitkom kilograma?

-Moja borba s prekomjernom težinom nije bila toliko duga i iscrpljujuća kao kod nekih mojih kolega iz sezone ili onih kandidata koji su naknadno sudjelovali u čak osam sezona do sada. Udebljao sam se jer nisam jeo kuhano kod kuće, nego sam jeo bureke, ćevape, hamburgere vani. Uvijek sam bio aktivan, pa sam tako i u najdebljim fazama igrao tenis, ali se tokom meča, dva, tri i popilo gazirano piće i koja pivica. Nisam se prežderavao, ali nisam imao izbalansirane obroke, niti sam redovito spavao. Tijelo je na neki način govorilo da mu to sve skupa ne odgovara tako što sam se debljao i došao i preko 130 kilograma u ranim 30-tim godinama.  

Kako biste opisali svoje iskustvo u “Životu na vagi”?

-Iskustvo je bilo dinamično. Sve su to stvari na koje se treba prilagoditi i to je zapravo najvažnije u cijelom procesu. Na izolaciju, na udaljenost od svojih bližnjih i suživot s nepoznatim ljudima, na potpunu promjenu onoga što jedeš i piješ, na vojnički tempo. Znao sam da je to u tom trenutku bio jedini način da izgubim višak kilograma. 

Koji Vas je zapravo trenutak potaknuo na prijavu u ” Život na vagi”?

-Kada sam vidio najave za prijave na RTL-u odmah mi je prošlo kroz glavu kako sam se nekoliko dana ranije s prijateljima šalio da bi trebao u neki „kamp za debele“. Kažu da treba paziti što si želimo, da se ne bi ostvarilo. Eto, meni se šala pretvorila u instant prijavu, a onda i u prolazak u prvu sezonu showa. 

Što biste izdvojili kao zanimljivost iz tog projekta?

-Svaki veliki izazov je bio nekako poseban, a svaka pobjeda tima u kojemu sam bio je davala posebnu draž. Možda bih od svih velikih izazova i višesatnih vaganja, izdvojio kada smo vukli autobus koji je težio oko 13 tona. Taj trenutak kada osjetiš da ste timski pokrenuli ugašeni autobus je stvarno nešto posebno. 

Ondje ste bili u kontroliranim uvjetima, međutim koliko je teško to održati u stvarnosti?

-Kontrolirani uvjeti u kojima si dok traje snimanje nisu stvarnost koju treba očekivati nakon što izađete iz showa. To je ono najvažnije, da se ne zavaravate da ćete ikada nakon showa tako živjeti. Nitko tako ne živi samim time jer tamo nema niti vaše obitelji, niti rođendana, niti svadbi, niti odlaska na posao, niti vraćanja s posla nakon više sati napornog rada. Nema torti, ni slavlja, ni poziva. Nema stvarne životne svakodnevice. Velika je vjerojatnost da će svatko tko prođe ovakav režim, jednom kada izađe vratiti nešto kilograma već u prvih nekoliko dana, ali to nikoga od njih ne treba uplašiti, to je normalno. Važno je da si pronađete idealnu kilažu na kojoj se osjećate dobro, zdravo i zadovoljno i da budete umjereni u svemu. Svakako umjereniji nego ste bili prije ulaska u show. Ne želite se nikada vratiti na staro, to je jedina mantra. 

Je li takav projekt nešto što biste preporučili i drugima?

-Preporučio bih samo onima koji mogu reći za sebe da nisu oni koji odustaju tako lako. Ako ste inače skloni panici, odustajanju, usamljenosti, pokušajte radije sami uz pomoć stručnih osoba. Ovo je težak proces i nije za svakoga, a ako se lažete, možda ste nekome „oduzeli“ mjesto. 

Koliko i kako Vas je to iskustvo promijenilo?

-Mene osobno je promijenilo u potpunosti obzirom sam se i zaljubio nakon showa, ostao živjeti u Zagrebu i danas radim posao kao teniski trener u jednom od najpriznatijih teniskih klubova u Hrvatskoj. Tako da zaista mogu reći da mi je show donio novi život. 

Ako mijenjamo navike, znači li to da si moramo sve nezdravo uskratiti ili se ipak možemo nekad počastiti?

-Promjena navika treba biti postepena i individualna. Dakle, svatko treba osjetiti koliko je i na što spreman u određenim trenucima života. Ništa se ne radi naglo i na silu, jer ako to napravimo naivno, misleći kako ćemo u dan ili dva promijeniti sve kao živimo godinama, onda smo već na početku sami sebe osudili na poraz. Ne treba si ništa uskraćivati, osim stvari u kojima znamo da pretjerujemo i znamo da nam škode.  

Nekad uz trening ne vidimo odmah  rezultate pa odgađamo, odustajemo ili se vratimo na staro. Što je po Vama najvažnije da bismo ostali na pravom putu?

-Najbolji način kako ostati dosljedan zdravom načinu života je prvo pobijediti lijenost svaki dan iznova. Okružiti se ljudima koji ako već ne podupiru, razumiju našu promjenu ili želju za promjenom. Ono što sigurno dolazi kao nagrada je osjećaj sreće i zadovoljstva jednom kada dođete do faze balansa tijela, uma, fizičkog i psihičkog.