PIŠE: NENAD MARČINA
Sedamdeast i dva eura jednako je nuli, ZERO. Vjerojatno jedino na prostoru Lijepe naše, evo i objašnjenja.
U ljetnom periodu četveročlana obitelj, otac i majka s dvoje djece kako bi na Dugom otoku u slikovitom mjestu Luki posjetili oca i mater, nanu i dida, svekrvu i punca za povratne karte iz Zadra trebaju platiti punih sedamdeset i dva eura. a udaljenost od Zadra do Luke iznosi samo 13, 5 nautičkih milja. U trilukama Zaglavu čeka autobus koji prometuje do mjesta Luke. Cijana pojedinačne putne karte je dva eura. Mjesečno u četiri vikenda iznos je pregolem. Samo za putovanje udaljenosti nekoliko milja i vožnju autobusom potroši se četridesetak posto mjesečnog osobnog dohotka zadarskog trgovca.
Međutim, ukoliko taj isti put prevale američki, europski, kanadski, australski… umirovljenici, koji a+su svoj radni vijek proveli izvan domovine Lijepe naše te došli u posjet svojem rodnom kraju, cijena njihovih putnih karata plovila i autobusa je nula, veliko ZERO.
Zašto ?.
Osim inozemnog državljanstva i prebivališta, imaju i hrvatsko prebivalište, vlasnici su osobne iskaznice s adresom na otoku. Bez obzira koliko boravili u svome rodnom kraju, bilo radi li se o danima, mjesecima te dolazili svake prijestupne godine, cijena njihovih putnih karata je nula – ZERO.
Pa što je posljedica ove nakaradne politike?.
Osim ogromne depopulacije i nepovoljne dobne strukture stanovnika događa se pustoš za vrijeme vikenda. Naime, kako djeca i unuci zbog visoke cijene putovanja brodom i autobusom nisu u mogućnosti potrošiti izdašnu sumu novca za posjet svojih roditelja, djedova i nana…, koji žive na otoku tada najstariji ččanovi obitelji putuju iz otoka svojim najmilijima u Grad jer su kao umirovljenici prijavljeni na Dugom otoku oslobođeni plaćanja putnih karata. Migracija iz otoka prema Gradu dolazi do izražaja za vrijeme velikih blagdana Božića i Uskrsa.
Nelogičnosti postoje i u prijevozu osobnih automobila trajektom na relaciji Gaženica – Brbinj izvan turističke sezone. Trajekti nam vape prazni, tek desetak osobnih automobila.
Razlog ni ovog puta nije teško pogoditi – visoka cijena prijevoza. Za dovesti automobil na otok i vratiti ga u Grad treba iskeširati pedesetak eura. Međutim, vlasnik automobila čije je vozilo prijavljeno na Dugom otoku plaća čeridesetak posto od normalne cijene.
Također, ta povlaštena cijena važi i za one osobe koje su svojradni vijek odradili u inozemstvu a registarske tablice njihovih limenih ljubimaca upisane su na otočnu adresu.
Vremena za gubljenje se nema. Zar nije još jučer trebalo koregirati cijene prijevoza automobila iz kopna na otok i u obrnutom smjeru?. Valjda nećemo dozvoliti i ubuduće da nam prometuju prazni trajekti izvan turističkog sezonskog perioda kao i prošlih godina zbog visoke cijene prijevoza.
OTOČANI okrivljuju Jadroliniju, tvrtku koju ne zanima ostvareni promet jer se naime sve dubioze pokrivaju iz državnog proračuna. Name, ni Vlade ništa ne poduzimaju kako bi zaustavile otočnu depopulaciju. U nekom mjestima Dugogotoka stanovništvo se desetkovalo, posjeća na počasti poput kuge, španjole, korone…
Neka konačno i hrvatska Vlada zauzme čvrsti stav u formiranju brodskog poslovanja u kojem bi cijene putnika, bile minimalne, logične s ciljem kako bi nam trajekti bili krcati izvan turističke sezone. Sa cijenom prijevoza automobila od desetak eura sedamdesetak automobila trže veću sumu novca od desetak automobila vlasnika koji plaćaju u jednom pravcu 24, 40 eura. Samim time ostvario bi se i manji gubitak poslovanja koji se pokriva iz državnog proračuna. Također, i intrade bi nam bile vikendom i blagdanom krcate otočana.
