KOLUMNA- SVAKI TJEDAN BISER JEDAN Već punih 20 godina Dugi otok, trajektna luka Brbinj, nije povezana s- Anconom. Razlog? Banalan…

Piše:

NENAD MARČINA

Do 2004. godine Dugi otok je bio direktno povezan sa Anconom. Prometovao je trajekt na liniji Ancona – Brbinj i obrnuto.  Sve do pojave trajekta ZADAR.

Već punih 20 godina Dugi otok, trajektna luka Brbinj nije povezana sa Anconom.

Razlog? Banalan.

Zašto? Dok su pridošlo plovilo, trajekt ZADAR, županijski, gradski oci, Vlada, ministarstva dizali u nebo, veselili se novoj prinovi,  žiteljima Dugog otoka i Zverinca pao je mrak na oči. Odjednom su nestali talijanski turisti. Navodno, kako se radi o novom trajektu izgrađenom 1993. u Španjolskoj, a tvrtka Jadrolinija ga kupila 2004. godine, dugom 116 metara, širine 18,9 metara, maksimalnom brzinom od 17, 5 čvorova i gazom  5, 2 metara. Zbog gaza i dužine, trajekt Zadar nije mogao pristajati u mjestu Brbin.

Kako?  U trajektnu luku Brbinj moguće je pristajati s plovilima  čiji  gaz plovila, trajekta ne prelazi 4,5 metara i maksimalne dužina  108 metara.  Već godinama razgovaram sa raznoraznim stručnjacima pomorstva, graditeljstva, geodezije…, pitajući ih otprilike koliki bi bio trošak  vratiti u funkciju međunarodnu trajektnu liniju Brbinj – Ancona i obrnuto sa trajektom M/T Zadar kapaciteta prijevoza 1025 putnika  i 280 automobila. Procijene su različite, ali ukupni trošak dogradnje pristaništa i iskopavanje mulja ne prelazi dva milijuna eura.

Međutim,  računajući  koliki bi broj talijanskih turista pristigao na Dugi  otok međunarodnom trajektnom linijom u periodu od 2004. do danas i to samo u periodu od 20. lipnja do 10. rujna, brojke su ogromne, a tek broj noćenja. Svaki tjedan cirka 3000 talijanskih putničara. Pomnožimo to s osam tjedana, tri puta tjedno  dolazimo do brojke  od godišnje 24.000 tisuća putničara. Pola milijuna u dvadeset i jednoj godini direktne nepovezanosti međunarodne trajektne linije Brbinj –  Ancona i obrnuto.  A koliko bi tek bilo ostvarenih noćenja, naplate boravišne pristojbe, dobiti vlasnika smještajnih kapaciteta, hotelijera, ugostitelja, butiga….

MODUS POVRATKA TALIJANSKIH TURISTA

Po statističkom pokazatelju, koncesionara  Strašne peći, Vladimira Šarunića za vrijeme međunarodne trajektne povezanosti Dugog otoka sa talijanskom obalom više od polovice sveukupnog prometa tržio je od talijanskih putničara.

Također, i  moja malenkost je svjedok talijanskih putničara  i njihove zaljubljenosti prema destinacijama Dugog otoka i slikovitog otoka Zverinca.

Radeći na putničkih brodovima u ulozi turističkog vodiča i zabavljača, razgovarajući s talijanskim putničarima osjetio sam nostalgiju i tugu  upoznavajući putničare sa Dugim otokom i Zverincom.  Uglavnom, svi nazočni na brodovima posjetili su te njima magnetske otoke, ali u razdoblju kada je prometovao trajekt povezivajući Dugi otok s talijanskom obalom. Tvrde,  kako su zaljubljeni u spomenute otoke, no nažalost, postalo je komplicirano, putovanje traje predugo,  a osim toga i preskupo. Prvo moraju stići do Zadra pa zatim trajektom do Dugog otoka. Više alternativa postoji, poput otoka Ugljana i Pašmana.

ZAKLJUČAK:

Kako se više ne smije izgubiti  nijedna trustička sezona bez direktne trajektne međunarodne linije BRBIN – ANCONA na predsjednicima mjesnih odbora je glavnni zadatak, kazat će dobro informirani Brbinjac,  Ivica Kaleb.

Evo i njegovog prijedloga:

U Županiji trebaju predignuti samo ovjereni potpis peticije u šest primjeraka. Nakon pokupljenih potpisa žitelja Dugog otoka i Zverinca trebaju potpisae predati Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvu turizma, Županiji, Općini Sali, Turističkim zajednicama Sali i Božavi. Uvjeren je Brbinjac Kaleb u pozitivan ishod prikupljenja potpisa, pitajući se tko može biti protiv mađunarodne trajektne povezanosti Ancone i Dugog otoka?

VOX POPULI, VOX DEI – Glas naroda, Božji glas…

Maleni trud predsjednika mjesenih odbora, a velili korak od sedam milja za dobrobit Dugootočana i Zverinaca. Ulaganje u brbinjsku uvalu i pristanište je samo jedna šestina troškova izgradnje luke Sali.