KOLUMNA NENADA MARČINE- ‘SVAKI TJEDAN BISER JEDAN’: Ivica Vidulić- dragulj nad draguljima s Down sindromom, športaš, showman, glazbenik, glumac, ljudina…

PIŠE: NENAD MARČINA

„DAUNIĆI“, Pakoštanac Kristofor RAŠIN. Filip KULONJA iz Dobropoljane na otoku Pašmanu te Ivica VIDULIĆ iz Žmana na Dugom otoku. Ivica, Filip i Kristofor prvi su hrvatski predstavnici koji su nastupili na Svjetskom atletskom prevenstvu za osobe s Down sindronom održanog u Portugalu na otoku Madeira. Taj trojac, članovi „ Udruge Mali princ“ su za svoje sumještane i za Zadarsku županiju dragulji. Logično, impozantan  uspjeh MALIH PRINČEVA,  zaslužne su trenerica, profesorica kineziologije te predsjednica Uduge „Mali princ“, Martina ŠANGO, kao i volonterka i odgojeteljica predškolskog odgoja, Martina Sladić. I na kraj šlag i- pitamo zar je to moguće?, Zadranka Lucija Mijolović nova je europska prvakinja u atletici u trčanju na 1500 metara, dodala još jednu srebrnu medalju na 800 metara.

Međutim, mjesto Žman ima četverostrukog pobjednika, Ivicu VIDULIĆA, dragulja nad draguljima, osvajača četriju medalja u bacanju koplja te prvog na području Lijepe naše  koji se okitio broncom u kategoriji osoba s Down sindromom.

Pa tko je naš četvorostruki osvajač medalja Ivica VIDULIĆ?.

Dobitnik je nagrade Grba Grada Zadra. Svestranus, zabavljačka faca u svim segmetima, športaš, showman, glumac, glazbenik… Bez obzira na Down sindrom „fameja“ umiljatog Ivice nije se predala. Pružila je Ivici svu ljubav  stvorivši od njega personu poštovanja. Dok je Žmanac  Ivica  u Zadru pohađao srednju školu dokazavši se kao športaš, njegova trica u košarci je bila nepogriješiva. Plivao je poput dupina, zbijao šale poput zvijezda show majstora. Završivši opće obrazovanje iz Zadra se Ivica Vidulić vratio  u svoje rodno mjesto Žman. U zimskom periodu rado pomaže svom ocu Juri građevinskom poduzetniku te za vrijeme turističke sezone radi u ugostiteljstvu u ulozi konobara. U slobodno vrijeme posjećuje dugotočna mjesta biciklom ili pak lokalnim autobusom.

Međutim, u najviše navrata Ivica se može u svojoj punini atraktivno doživjeti u društvu, autobusu, na feštama, športskim događajima svojom harmonikom, gitarom, značkom prometnog policajca, dječjim pištoljem, zviždaljkom, računalom – tablet…

Rado zabavlja i strane i domaće putničare, uvijek simpatično, nikada pretjerano, sve u mjeri pristojnosti i uljudnosti. Zadovoljstvo, radost, ljubav, vedrina…, zrače iz njegova srca i duše. Roditelji i rodbina pružili su Ivici Viduliću ogromnu ljubav, topli DOM. Prijatelji i okruženje su bili njegov oslonac te uz Ivičinu posebnu energiju stvorile su osobu od formata, frajera s pokrićem, punu divljenja s atributima ljudskosti i altruizma.

Osim majke Dane, braće i sestre te oca Jure, neizmjernu ljubav Ivici je pružila rodica Jasminka.  Dok je Ivica pohađao vrtić u Zadru i bio školarac, punih deset godina rodica Jasminka brinula se za Ivicu, bdjela nad njim dan i noć. Usmjeravala ga je u životu, pomagala u savladavanju školskog gradiva, vodila ga na treninge…

Za rodicu Jasminku, četverostruki osvajač medalja izjavit će ponosno kako je ona njegova druga mama.

***************************************

ŽALOST, NEOSJEĆAJNOST, POKVARENOST, SRAMOTA…

Sva ta natjecanja u Svjetskom prevenstvu u atletici u kategoriji Down- sindrom isključivo plaćaju roditelji. A trošak ogroman, od putovanja, smještaja…. Nema ama baš nikakve logike, poznavajući činjenicu kako u  kategorijama ostalih atletičara, novaca ima. Osim troškova tu su i razne novčane nagrade. Do kada će nam invalidne osobe biti teret, umjesto da nam budu ponos, znamka jer oni to uistinu zaslužuju svojim trudom punog srca, osmjeha, truda i veselja.