DA BISMO MOGLI BITI “TUĐI” MORAMO PRVO BITI SVOJI Umjesto naših lijepih riječi čemu nerazumljive strane?
ANTENA ZADAR
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Čitamo i slušamo:
– Danas je inauguracija, a nakon toga predsjednika čeka kohabitacija.
Tako su naša sredstva javnoga priopćavanja ispratila ponovno ustoličenje za predsjednika države Zorana Milanovića. Za našeg običnog čovjeka, pa i za ljude s dobrim obrazovanjem, prije je jezik slomiti. nego te riječi izgovoriti – inauguracija, kohabitacija.
Nemam ništa protiv ulaženja u naš jezik poneke strane riječi, posebice ako nemamo odgovarajuću svoju. Jezik je kao i čovjek. Prima utjecaje i tako se obogaćuje.No prvenstveno treba njegovati naš lijepi tradicijski jezik, jer on je bitni pokazatelj pripadnosti, pa umjesto inauguracije uzeti ustoličenje, a umjesto kohabitacije sustanarstvo (dakako, u p oluitičkom smislu – suradnja). Također što će nam primjerice autohtono kad imamo samoniklo i starosjedilačko, zašto manipulacija kad može postupak, čemu malverzacija tad je to prevara ili kolaudacija pored posveta i valorizacija kad imamo vrjednovanje.
Kant je sve postavio mudrom izrekom:
– Riječi nam trebaju ne samo da bismo razumjeli druge, nego i sebe.
Naše riječi koje sam ovdje ponudio umjesto stranih, kao domaće, izvorne, su iz “Priručnog rječnika tuđih riječi i fraza” Vinka Šeringera iz godine 1889.