AFRIKANAC I ZADRANKA Kako je živjeti u malom gradu kao međurasni par?
U Zadru postoji par koji bi mogao poslužiti kao inspiracija za zanimljiv scenarij romantičnog filma…
Nisu jedini, ali njih nerijetko znamo viđati u šetnji gradskim ulicama.
Ona, Zadranka, dospjela je na rođendansku zabavu gotovo protiv svoje volje, a on, Afrikanac, odlučio je intervenirati kad je vidio da nije baš u svom elementu. Iako su željeli ostati anonimni, popričali smo s našom Zadrankom, koja nam je s entuzijazmom pričala o njihovoj nesvakidašnjoj ljubavnoj priči.
Sve je počelo na jednom rođendanskom partyju, koji ona nije ni planirala posjetiti:
-Mada se nisam pretjerano zabavljala, a i odabir mi je obuće bio nesretan, on mi je prišao, u šali zabrinut, da provjeri je li sve u redu, prisjeća se ona…
-S obzirom da je to, blago rečeno, bilo nezgodno okruženje za uspostavljanje razgovora, pozvao je taksi meni i nekolicini prijateljica te mi je htio upisati svoj broj u mobitel, nisam dozvolila. Protestirala sam, tvrdeći da se on mora sam javiti prvi i tako ipak unijela svoj broj, nastavlja kroz osmijeh naša Zadranka.
Kada su se obiteljima prvi put predstavili, reakcije su bile mješovite, ali većinom neutralne, priča.
-Moj djed je prokomentirao kako bi naša veza mogla biti korisna za političke kontakte, smije se ona.
Iako su se osjećali prihvaćeno, nisu bez ponekih izazova.
-Oboje se slažemo kako u Hrvatskoj još uvijek postoje određene predrasude o međurasnim vezama. Neke se osjete kroz poprijeki pogled na ulici, a ponekad i kroz izravne komentare, bilo od poznanika ili skeptičnih članova obitelji, otkriva.
-Naravno, sve je to izraženije u manjim gradovima.
Ipak, razlike između njih dvoje nisu samo kulturološke, ona ističe razlike u pristupu ljubavi i vezama na koje su tijekom vremena naišli.
-U našem narodu postoji, usudila bih se reći, pomalo posesivna monogamija, dok je kod njih mnogo prihvatljivije zaplesati s osobom suprotnog spola, a zatim se vratiti svom partneru, objašnjava, ističući kako je jasno dala do znanja da nije pobornik tih običaja.
Jezične barijere nisu im predstavljale problem, a dvoje zaljubljenih često se zabavljaju razmjenjujući fraze na različitim jezicima.
-On zna dosta hrvatskog, pa me bolje razumije, dok ja moram raditi na swahili jeziku, priznaje, ističući kako im je međusobna jezična razmjena čak i korisna za odnos jer osobu najviše razumiješ kad govoriš njenim materinjim jezikom, trdi iskreno Zadranka.
Na kraju, njihova priča nije samo svjedočanstvo ljubavi, već i izazov za društvo u kojem žive, u Hrvatskoj, a posebno u manjim gradovima poput Zadra, međurasni parovi nisu svakodnevna pojava, pa su reakcije na takve veze često nepredvidljive, makar je opći dojam sve više pozitivan. No, iako većina njih ne pokazuje otvoreno neprijateljstvo, postoje i suptilne predrasude – od znatiželjnih pogleda do komentara koji se ponekad upućuju u šali, ali nose dublji naboj i pomalo neugodan osjećaj. Premda su se njihovi prijatelji i obitelj većinom odnosili pozitivno, i oni su svjesni da još uvijek postoje „zategnuti“ trenutci kad se iznosi nešto u skladu s tradicijom i običajima nekoga s čim se ponekad ne slažu svi za istim stolom u skladu s njihovim tradicijom, uvjerenjima i običajima. U zemlji gdje su tradicionalne vrijednosti još uvijek vrlo prisutne, takve veze mogu biti shvaćene kao nešto novo, pokatkad čak i neobična, na sreću i sve više potpuno normalna stvar…