Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) nedavno je objavio rezultate nacionalnog ispitivanja koje je otkrilo koji hrvatski gradovi i županije imaju dobre obrazovne rezultate, a koji loše u predmetima u kojima su učenici testirani.
Učenici 4. razreda polagali su testove iz tri predmeta, a oni osmih razreda iz osam. Ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović za Index je rekao kako razumjeti dobivene rezultate.
Ispite imaju brojne zemlje
Odgovarajući na kritike o nepotrebnosti takvog testiranja koje su se mogle čuti posljednjih godina, istaknuo je da slična testiranja, sa sličnim brojevima predmeta, imaju brojne zemlje s kojima se volimo uspoređivati, primjerice Slovenija, Finska, Austrija, Njemačka, Italija, Švedska, Francuska, Japan i SAD.
U Hrvatskoj su učenici 4. razreda bili testirani iz tri predmeta, a učenici 8. razreda iz osam. Filipović kaže da je NCVVO u ispitivanju 8. razreda odlučio testirati osam predmeta čije se ocjene vrednuju pri upisima u razne škole.
Rezultati su pokazali da su neki gradovi bolji od drugih u nekim predmetima, a lošiji u drugima, no uglavnom u manjim varijacijama. Naime, neki gradovi konzistentno su u rezultatima svih predmeta iznad nacionalnog prosjeka, dok su neki drugi ispod. Ovo drugo pokazalo se kada je u obzir uzet prosjek riješenosti zadataka iz svih predmeta (pogledajte detaljnu prezentaciju s tablicama dolje).
Je li ovo potvrda inflacije petica?
Neki su rezultate komentirali kao loše u usporedbi s ocjenama. Naime, u hrvatskom školstvu uobičajeno je da 0% do 49% riješenosti testa donosi dvojku, dok je za peticu potrebno riješiti 90% do 100% testa.
Budući da se prosječan postotak riješenosti svih testova na nacionalnom ispitu kreće oko 50%, najlošijih oko 40%, a najboljih oko 60%, neki su zaključili da su rezultati katastrofalni te da potvrđuju tezu o masovnom poklanjanju petica.
No Filipović napominje da to nije točno tumačenje rezultata.
“Rezultate nacionalnih ispita nije realno ni objektivno uspoređivati sa zaključnim ocjenama u 4. i 8 razredu”, kaže.
“Prije svega, nacionalni ispiti pokazuju usvojenost trajno stečenih znanja na kraju završnih ciklusa, na kraju 4. odnosno 8. razreda, a usto je preporuka školama i učiteljima da nisu potrebne posebne pripreme. U konačnici, uspjeh na nacionalnim ispitima ne može se uspoređivati sa zaključnim ocjenama jer na provjeru učeničkih postignuća na kraju 4. odnosno 8. razreda učinak ima i faktor zaboravljivosti, posebno kad su u pitanju ishodi 1., 2. i 3. odnosno 5., 6. i 7. razreda, dakle ne posljednjih razreda u kojima se ispiti polažu.
Zaključne ocjene koje daju učitelji u 4. i 8. razredu rezultat su pak kontinuiranog praćenja rada učenika kroz pisane i usmene provjere, za što učitelji pripremaju učenike prije svake provjere, stoga su prosjeci ocjena znatno viši. Međutim, drastična odstupanja u rezultatima na nacionalnim ispitima od zaključnih ocjena mogu biti izvjesno upozorenje, kako razrednom i predmetnom učitelju tako i ravnateljima škola na razini same škole”, tumači.
Filipović kaže da je NCVVO-u cilj težinu ispita urediti tako da nacionalni prosjek riješenosti bude što je moguće bliži 50%. Kada bi postotak bio viši, smatrali bi da su zadaci previše lagani i obratno.
“Ove godine došli smo blizu tog cilja jer se u 8. razredu postotna riješenost zadataka kretala od 43% do 57%, što znači da su stručne radne skupine uspjele napraviti poželjnu distribuciju težine zadataka”, dodao je.
Kada se tako uredi težina testova, može se dobro vidjeti tzv. normalna distribucija na Gaussovoj krivulji u kojoj je najveći broj škola i učenika oko 50%, a sve manji prema krajevima krivulje.
Za ilustraciju, nacionalni prosjek riješenosti svih ispita u 8. razredu škola je 50.7%. Najbolje rezultate redom ostvarili su gradovi Krapina (57.5%), Zagreb (56.8%), Dubrovnik (56.1%), Varaždin (55.9%) i Split (55.7%). Pri dnu ljestvice našli su se gradovi Gospić (43.6%), Vrbovec (41.3%) te Bjelovar, Grubišno Polje i Virovitica, za koje nisu prikazani postoci ni točan redoslijed.
Zašto su neki rezultati tajni?
Pitali smo Filipovića zašto su rezultati po školama tajni za javnost i kome su sve vidljivi?
“Rezultati po školama vidljivi su ravnateljima škola kao stručnim voditeljima koji su dužni te rezultate analizirati zajedno s razrednim i predmetnim učiteljima te temeljem toga donijeti smjernice za poboljšanje rada škole. Javna objava rezultata škola ne bi doprinijela poboljšanju rada, a proizvela bi nepotreban pritisak na učitelje i učenike, što nikako ne želimo”, odgovorio nam je prvi čovjek NCVVO-a.
“U ovom trenutku škole odnosno ravnatelji nemaju te podatke, ali u usporedbi s nacionalnim i ostalim navedenim prosjecima, ravnatelji mogu vrlo jasno vidjeti gdje se nalazi njihova škola”, rekao je.
Zanimalo nas je mogu li roditelji nekako doznati kakav je uspjeh njihovog djeteta u usporedbi s drugima. “Nema potrebe za takvom informacijom, učenik i roditelj mogu vidjeti uspjeh učenika u usporedbi s nacionalnim prosjekom”, odgovorio je Filipović.
Kako roditelji mogu znati upisuju li djecu u bolju ili lošiju školu? “Roditelji ne mogu dobiti tu informaciju”
Konačno, pitali smo i mogu li roditelji ikako doznati upisuju li djecu u dobru ili lošu školu kada se već provode ovakva ispitivanja koja bi to mogla otkriti.
“S obzirom na to da rezultate škola ne objavljujemo javno, tu informaciju roditelji u ovom trenutku ne mogu dobiti, a budući da se djeca u škole upisuju temeljem upisnih područja, trebalo bi uvesti slobodan izbor škola koji bi poremetio sustav upisa u osnovne škole”, obrazložio je Filipović.
Je li ostvarena svrha ispitivanja?
Filipović ističe da su svrhe ovih ispita monitoring obrazovnog sustava, prikupljanje informacija o postignućima učenika namijenjenih učiteljima te povratne informacije za roditelje.
Budući da ovo nisu prvi nacionalni ispiti, već treći, zanimalo nas je može li se reći da je svrha ispita ostvarena, da su rezultati postupno sve bolji?
“Rezultate na nacionalnoj razini nemamo s čim uspoređivati, pa je teško govoriti o tome jesu li oni ove godine bili bolji u odnosu na prethodnu, ali su moguće usporedbe pojedinačno za svakog učenika u odnosu na prosjek škole, prosjek osnivača, prosjek županije i nacionalni prosjek. Kad su u pitanju osnivači, oni mogu vidjeti prosječne rezultate pojedine škole u usporedbi s prosjekom osnivača, županije i nacionalnim prosjekom. Roditelji i učenici svoje rezultate mogu usporediti s nacionalnim prosjekom”, tumači Filipović.
Ima li ikakvog pomaka na bolje?
Nameće se pitanje vidi li se ikakav pomak na bolje? Filipović kaže da u ovom trenutku nemaju analizu te vrste usporedbe, no ističe da se na primjeru pisanog zadatka u ispitu iz Hrvatskoga jezika na nacionalnoj razini zamjećuje značajan napredak.
“Na testiranju 2023. godine oko 43% učenika 4. razreda imalo je 0 bodova na pisanom zadatku, što uglavnom znači da nisu napisali dovoljno ili da nisu pogodili temu, a godinu dana poslije taj postotak je bio 23%. Kad su u pitanju učenici 8. razreda, 2023. godine 0 bodova na pisanom zadatku imalo je 24.4% učenika, a 2024. godine 16.1% učenika”, objasnio je naš sugovornik.
U usporedbi s drugima napredujemo
Filipović je također objasnio da se na temelju ovih ispita ne možemo uspoređivati s drugim zemljama.
“No imamo relevantne pokazatelje na temelju međunarodnih istraživanja u području čitalačke pismenosti (PIRLS) učenika 4. razreda: Hrvatska je od 58 zemalja na 7. mjestu, a od zemalja u EU na 2., odmah iza Irske. Relevantan pokazatelj su i posljednji rezultati PISA istraživanja provedeni u 81 zemlji, gdje je Hrvatska u usporedbi sa zemljama OECD-a po čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti na razini prosjeka. U matematičkoj pismenosti još je uvijek nešto lošija, no s trendom poboljšanja”, zaključio je Filipović, piše Index.hr.
