ENIS BEŠLAGIĆ ZA ANTENU: “Ova predstava nije moja nego na kraju postane naša priča, naša predstava!“

Enis Bešlagić već je dugi niz godina poznato lice. Sutra drugi put gostuje u HNK Zadar, sa svojom predstavom, a upravo tim povodom Antena Zadar donosi razgovor s njim.

Nedavno ste odigrali stotu izvedbu. Sami ste na sceni, no po rekordima, daje se naslutiti da se ne radi o običnoj monodrami?

Ovo nije ni monodrama, ni stand-up; to je jednostavno autobiografska priča koja je uspjela zaintrigirati i publiku i javnost. Bogu hvala, stvorio sam predstavu koja ne samo da puni dvorane, već i dirne srca ljudi. Mnogo ljudi komentira predstavu, a nakon nje osjećaju se inspirirani i sami šire priču o njoj. Što se tiče punih dvorana, istina je da možete napuniti salu jednom, ali ako se to ponavlja i drugi, treći put, to znači da je predstava stvarno dobra i da ljudi dolaze ponovno. Ova predstava je inspirirana mojim životom, ali i događanjima iz tog vremena u kojem smo odrastali. Zbog toga se ljudi mogu prepoznati u njoj. Ova predstava nije moja nego na kraju postane naša priča, naša predstava.

Kako ste došli na ideju?

Što se tiče same ideje ja sam rekao da želim napraviti predstavu koju možete gledati s cijelom obitelji, jer kada danas idete na neke  “predstave“  onda vas je stid što ste došli sa svojom kćerkom i majkom. Jednostavno sam želio napraviti predstavu koja je pozitivna, koja je vesela, koja nema psovki, vrijeđanja koja nema politike jednostavno jedno podsjećanje na život i ideja mi je došla od toga da sva ova moja borba koja je prikazana. Znam da mnogi imaju predstavu neku o meni, a ja sam evo odlučio da napravim predstavu o sebi da ljudi vide kako to izgleda s druge strane i tko sam ustvari ja kada nisam sa ovim svim tekstovima koje izgovaram u raznim ulogama, nego da čuju i neke tekstove koji su moji lično. Naravno da predstava ima svoju dramaturgiju jer sam želio da bude zanimljiva, interesantna,da ne bude dosadna,da nema pričanja viceva, drugih fora koje su možda već viđene. Želio sam napraviti nešto što je autentično i nešto što nema trenutno na sceni.

Naslov daje naslutiti da ste imali problema sa samopouzdanjem? Ako jeste, imate li još i kad je to prestalo?

Mislim baš suprotno nemam ja problem sa samopouzdanjem. Nekada čovjek shvati da koliko god nema moć da promijeni svijet da spasi sve. Shvatiš da ustvari je pitanje samo, kako bih rekao, odnosa prema stvarima gledajući sa neke duhovne strane.  Ako je nešto propalo ili se ponovno nije rodilo da svaka propast daje neko novo, “rađanje“. Ja sam upravo to želio sa tom pričom “Da sam ja netko“, pjesmom na čijim stihovima sam odrastao. To je bila moja životna vodilja, u životu, htio sam zaokružiti svoj naslov. Svijet bi sigurno bio bolje mjesto da se ja pitam, što se tiče ljudi. Međutim, ja se ne pitam pa onda biram gdje ću biti, s kim ću biti i kakav će biti moj ekosustav što se tiče mog društva i zajednice.

U kojem trenutku ste znali da se želite baviti glumom? Je li Vas promijenila i kako?

Ja sam se glumom počeo baviti kao dijete, nešto amaterski, jer su me moji roditelju vodili na scenu dok su oni bili na ravnateljskoj funkciji u Tešnju. Iza rata je majka došla na ideju da bi se ja ipak mogao baviti tim poslom, prva predstava je održana baš u Tešnju. Bogu hvala uspio sam u tome i poslušao majku što je najbitnije. Mene gluma nije promijenila niti može promijeniti, ja se igram gluma mi je dala da upoznam mnogo prijatelja da putujem, da sazrijevam kao čovjek, tako da moram priznati da uživam.

Koja Vam je prva a koja najdraža uloga?

Ne vežem se nekako za uloge, meni je najdraža uloga ona koju danas igram, meni najvažnije uloge tek dolaze. Ja sam to odigrao, to je iza mene. Što se tiče uloga svakoj dam sebe i od svake uzmem sebi nešto. Kroz sve te uloge koje sam odigrao imao sam u pamćenju i kad ću izdvojiti neke rečenice koje će nasmijaviti i dandanas i mene nasmiju. Ja to gledam kao da je netko drugi to igrao, a ne ja.

Upoznali smo vas i kao voditelja i kao člana žirija. Kako gledate na izlete u tim vodama?

Nemate vi školu za voditelja, imate ljude koji su za scenu ili nisu za scenu. Tako da sam ja se okušao u svemu jer kada završite Akademiju scenskih umjetnosti vi naučite, vi ste školovan za biti voditelj i voditi dnevnik, radit na radiju, i radit sinkronizaciju crtanog filma, to se zove akademija. Jednostavno netko ima dara, talenta, netko ima malo više neko malo manje, ali ljudi se poslije pronalaze.

Koji biste savjet dali mlađem sebi i mladim ljudima općenito?

Mladim ljudima kolegama mogu dati savjet da jednostavno ne mogu ostvariti svoje snove baš sad u dvadesetim godinama, tridesetima, da nekako i taj cilj mora biti nekako realan kako ne bi bio poslije frustrirajući. Ja sam zaista bio sretan kad sam upisao akademiju i svaki dan sam se radovao, mislim da mladi ljudi jednostavno zbog društvenih mreža gledajući kako drugi uživaju, netko se, ne znam, kupa na nekim destinacijama, a ne mogu uživati poslije da se kupaju recimo, na Jadranskom moru jer je ovaj otišao na Bali. Mislim da ono gdje jesi trebaš u njemu uživati maksimalno i biti sretan, a sve što dođe još sa strane da si zahvalan na tome. Generalno mislim da mladi ljudi gledajući društvene mreže bivaju nesretni jer kao nisu oni tamo gdje je onaj drugi, ali moraju znati taj drugi kad se uslika da on skine osmijeh sa lica i postavlja tu objavu, da ni on nije baš sretan koliko njegov izraz lica na tim društvenim mrežama pokazuje. Svatko ima svoje bolove,tuge i patnje i ljubavi. Jednostavno treba biti sretan i zadovoljan sa svakim danom.

Imate li neku anegdotu sa snimanja “Naše male klinike”?

Što se tiče anegdota sa snimanja Naše male klinike mislim da su sve snimljene i toliko puta prikazane na televiziji, na youtubeu. Nove generacije znaju na pamet što se događa, što se tiče te klinike i evo već 20 godina otkako smo je snimili. Ta uloga je donijela meni mnogo u odnosu na generacije koje danas dolaze, koje tad prije 20 godina netko imao 15 godina i gledao NMK, sad ima već 35 možda ima svoju djecu pa opet gledaju. Većinom ta publika dolazi, tako da je ovo prava prilika da se upoznamo i vidimo uživo.

Kakve Vas uspomene vezuju za Zadar?

Zadar je prelijep grad, prelijepa destinacija, grad košarke.

Osmislili ste i nagradu “Enisov najsmijeh”...

To je nagrada koja se dodjeljuje osobi koja ima neki X-factor osoba koja je, primjerice, najveselija za vrijeme predstave.

Gdje Vas možemo gledati u budućnosti?

Možete u budućnosti gledati najviše sad u predstavi tako da od silnih projekata jednostavno ne stignem sad više išta raditi,vidjet ću hoće li sad biti novih televizijskih projekata,ali za sad sam fokusiran samo na predstavu, nakon koje ljudi izlaze zaista očarani i sretni, zaključuje Bešlagić.