USKRSNULI KLUB Reno Sinovčić: Oživjeli smo NK Zadar! Želim ga za života vidjeti u Prvoj HNL!

Ovo bi mogao biti novi povijesni trenutak za zadarski nogomet! Uskrnuo je NK Zadar! Da, Nogometni klub Zadar, baš s tim imenom pod kojim se ovaj grad uzdignuo u nacionalni vrh sporta i stvorio cijelu seriju svjetski proslavljenih nogometaša.

Naime, Upravni odjel za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku Zadarske županije, na temelju čl. 22, stavka 3. Zakona o udrugama, u postupku pokrenutom po zahtjevu NOGOMETNOG KLUBA ZADAR, sa sjedištem u Zadru, Ulica Hrvoja Ćustića br. 2, zastupan po osobi ovlaštenoj za zastupanje Reni Sinovčiću, donio je rješenje kojim se odobrava upis Nogometnog kluba Zadar (skraćeni naziv kluba: NK Zadar) u Registar udruga Republike Hrvatske.

Kako je taj bivši NK Zadar nakon proglašenja stečaja i gašenja prestao postojati, više nije bilo prepreka da se pod tim imenom registrira novi klub što će se svakako doživjeti kao uskrsnuće iz pepela izvornog zadarskog nogometnog kluba.

Stari slavni klub sa Stanova ugasila je ekipa pod političkim vodstvom Branka Dukića koji je tamo poslao Damira Kneževića upravo s tim ciljem – da ga se ugasi. Tako su se ova dvojica legitimirali kao glavni grobari NK Zadra. Stvorili su umjesto njega udrugu HNK Zadar, tog čudnovatog nogometnog kljunaša koji guta milijune javnog novca bez ikakve javne kontrole, a istodobno navodno ima neke investitore čiju investiciju još nitko nije primijetio. Jedino je poznato da HNK Zadar rasipa silne novce iz proračuna, ali nitko živ ne zna koliko se i u koje točno svrhe taj novac troši. Te podatke Dukićeva administracija ne daje ni medijima ni vijećnicima koji ga to isto pitaju. Sve čemu smo do sada svjedočili u vezi s HNK Zadrom i nekakvim navodnim investitorima, nema nikakve veze s ozbiljnim investiranjem u nogomet. Pitanje je zapravo ima li ta priča s Dukićem i njegovim prijateljima uopće ikakve veze s nogometom ili nečim sasvim desetim. Vrijeme će pokazati. No, ono što je jasno, to je da je sadašnji HNK Zadar produkt Branka Dukića i njegovih batlera. Slikovito rečeno, HNK Zadar je dijete začeto u „nogometnom braku“ između Branka Dukića i Damira Kneževića.

A kako je, zašto i s kojim ciljem došlo do oživljavanja bivšeg NK Zadar – upitali smo Rena Sinovčića, osobu ovlaštenu za zastupanje „ponovo rođenog“ kluba.

Je li svojedobno gašenje NK Zadar bila baš jedina i neizbježna opcija? – pitamo ga na početku razgovora:

Iako je Grad Zadar imao samo 41 posto vlasništva nad NK Zadar – odgovara naš sugovornik – Dukićeva je ekipa raznim makinacijama uspjela u naumu da  ugasi klub i pošalje ga u stečaj, Da apsurd bude veći, bio je dovoljan samo jednogodišnji budžet koji Dukić danas daje ovom jadnom HNK-u Zadar, da bivši NK Zadar može preživjeti. No, nažalost, Dukić je imao neku vlastitu viziju, odnosno interes, a ta se njegova vizija što se tiče nogometa pokazala propalom, zbog te njegove vizije zadarski se nogomet sada valja u teškom blatu. Kad pažljivo pratite što se tu sve događa, ne možete nigdje vidjeti ništa što bi bilo u interesu samog nogometa. Možda je u pitanju samo neki osobni interes Dukića i njegovih bliskih ljudi, ne znam. Je li njemu cilj da se na Stanovima gradi zgrada, to ćemo vidjeti u budućnosti. Ali, ajde, ne budimo „zločesti“ proroci, iako je meni odgovor na to pitanje vrlo jasan.

Oživjeli ste i registrirali NK Zadar. Ali gdje ćete igrati, jedno od prvih pitanja koje se nameće?

Prema važećem zakonu lokalna samouprava je, neovisno o tome tko je na vlasti, dužna osigurati sportskim kolektivima ravnopravne i adekvatne uvjete za rad. Realnost je trenutno takva da NK Zadar koji je sada uskrsnuo iz pepela ima svlačionice, Grad ima ledinu (igralište), stanari imaju tribinu, a jedna odvjetnica ima sjedalice i semafor.

Vi već mjesecima javno pokazujete silnu želju da u suradnji s ljudima koji su vezani za ovaj sport, pa i s onima koji nešto pokušavaju s tim HNK Zadrom, doprinesete ponovnom razvoju zadarskog nogometa. Dakle, pružali ste ruku suradnje, ali to nije dalo rezultate. Jeste li Vi uopće s njima izravno razgovarali, imali osobne kontakte?

Puno je bilo razgovora – onih lijepih i onih ne baš lijepih. Glavni predstavnik ovih Dukićevih navodnih investitora bio je dva puta na pregovorima sa mnom u Zagrebu, u hotelu Westin. Oba puta postavljeno mi je pitanje da li je moj investitor kojega ja zastupam spreman odmah, ono što se kaže u roku od pet minuta, uložiti svoja sredstva, pokriti dugove HNK Zadar, uključujući i onih 2,5 milijuna kuna koja je HNK Zadar morao do kraja 2021. vratiti Gradu, a zbog kojih će na kraju netko morati završiti u zatvoru. Odgovorio sam otvoreno i iskreno: ja nisam investitor, ali iza mene stoji ozbiljan investitor koji je to spreman učiniti u roku odmah. Uostalom, to je nešto što se jednostavno može utvrditi. Ili jeste ili niste investitor, to nisu obećanja i priče nego vrlo konkretni, mjerljivi potezi. Kad sam im tako decidirano odgovorio, rečeno mi je da ukoliko je moj investitor spreman ući u ovo i riješiti brzo postojeće financijske probleme, da su oni spremni napustiti klub, ali da će za taj korak zatražiti dozvolu od gradonačelnika Dukića. Izvijestili su me da Dukić na to  nije pristao.

Zašto nije pristao?

Teško je tu dati neki suvisli odgovor. Znate onu poslovicu koja kaže da smo mi Hrvati ljudi koji će vam oprostiti sve, samo vam uspjeh neće oprostiti. Ne znam koji su interesi gradonačelnika u pitanju. On evidentno ne želi ozbiljne investitore. Njemu pašu samo ovi investitori koji ništa nisu investirali.

Pa jeste li Vi osobno razgovarali s Dukićem o tim stvarima?

Jesam, usprkos onome što mi je u Westinu odgovorio glavni predstavnik ove australske grupacije, ja sam se ipak našao s Dukićem. Razgovarali smo nasamo, objasnio sam mu vrlo jasno da ova postojeća garnitura doseljenika iz Australije ne može napraviti nikakav rezultat u profesionalnom nogometu, da oni neće postojeće katastrofalno stanje pomaknuti s mrtve točke. Rekao sam mu da mi je jako žao što on osobno stopira moj povratak u zadarski nogomet iako zna da ja svojim iskustvom, znanjem, energijom i voljom mogu jako puno učiniti. Njegov je odgovor bio da on prema meni nema nikakve obveze, a u jednom je trenutku čak rekao da nas dvojica „nismo zajedno čuvali ovce“.

Ma dajte, baš je to rekao!? Da niste zajedno čuvali ovce!? Kako ste na to reagirali?

Bez ikakve nervoze.  Ja sam mu na tome zahvalio i razgovor više nije imao smisla. A znate zašto razgovor s njim nakon nekog vremena nema smisla. Ne zbog njegovih ovaca, nego zato što je čovjek u tijeku našeg razgovora popio dvije boce vina, a ja jedva jednu Janu. Zato mu ne zamjeram ni na tim grubim i glupim riječima. Kako ono reče Isus? Oprosti mu jer ne zna što čini. Treba razumjeti čovjeka koji nakon dvije boce vina možda više i ne zna baš najbolje što govori.

Čekajte, želite reći da je bio u pripitom stanju kada vam je rekao to o ovcama?

Ma ne, sačuvaj Bože, ja to nisam rekao. Samo kažem da je dok smo razgovarali popio dvije boce vina.

Možda on stopira Vaš povratak u zadarski nogomet zato što rezonira kao svaki pragmatičan političar. On možda taj bivši klub percipira kroz sve one probleme kroz koje je prošao, sudski postupak i ostalo, pa zato ne želi surađivati s Vama?

Ja ne znam što on misli i da li je on uopće u stanju išta misliti kada je u pitanju nogomet. On o tome ne zna ništa. Ali kada me to već pitate, oko tih percepcija, oko toga kako se na koga gleda, mogu reći samo to da bi svi mi, pa tako i političari, trebali poštovati zakone vlastite države. Svi se jako dobro sjećamo sudbine našega generala Gotovine, čovjeka koji je neizmjerno puno dao za Hrvatsku, koji je strašno patio zbog Hrvatske i kojemu je prvostupanjskom presudom u Haagu presuđeno da do kraja života čami u nekom zatvoru. No, na kraju je pravda ipak pobijedila. Pravda i istina. A otkad je pravde, ona je spora, ali je srećom i dostižna. Ja duboko vjerujem u to da je pravda dostižna, to me drži. Ja naravno ne mogu sada sjediti negdje u kutu i čekati, moram funkcionirati, biti na raspolaganju svojoj obitelji, moram raditi. Tako sam imao najbolju namjeru i veliku želju vratiti se u nogometnik klub, dati im sve što još mogu, a mogu jako puno.

Zar Vas sve to nije umorilo? Kako još uvijek imate toliko volje i optimizma pored svega što se događalo, prošli ste već do sada mnoga teška iskušenja, izazove… Mnogi bi na Vašem mjestu odavno odustali i poslali sve k vragu.

Mene život nije nikada mazio, od najranije mladosti, zapravo od djetinjstva nosio sam teške terete života. Čovjek se kroz život susreće s usponima i padovima, većim i manjim. Ali vidite, neki dan se pred očima cijeloga svijeta dogodio primjer koji nam pokazuje da se čovjek uvijek može iznova podići i vratiti na mjesto koje mu pripada. Pobjeda Donalda Trumpa u Americi! Taj je čovjek nakon velikog uspona, jako posrnuo, bio je izložen neviđenoj medijskoj i političkoj osudi, prijeziru, vrijeđao ga je tko je stigao, sudski su ga proganjali, pokušali čak i ubiti. Ali, on je uskrsnuo, izabrao ga je sada opet vlastiti narod – usprkos svima koji su ga proganjali kao zvijer. Takav čovjek može biti – neću reći idol ili uzor jer nisam sklon idolima – ali može služiti kao primjer svima da se i nakon teških padova možeš ponovo ustati i nastaviti svoj uspješan životni put.

Da se vratimo na gradonačelnika Dukića i, kako ste kazali, njegovu izjavu da „vas dvojica niste čuvali ovce zajedno“. Znate li Vi njega otprije ili ste se prvi put u životu sastali na ovom razgovoru oko nogometa, s obzirom da Vam je rekao tako nešto?

Da, to mi je rekao prilikom našeg razgovora. Sudeći po toj njegovoj izjavi, Ispada da smo se tada prvi put u životu vidjeli. Jer, ta uzrečica obično ide onome s kojim se niste nikad  družili pa mu dajete do znanja da se trebate držati na distanci. No, kako je čovjek već bio smanjeno koncentriran nakon dvije boce vina, nisam ga htio pitati: Dukiću, deset godina smo se družili. Na bazi toga smo barem dvjesto puta večerali, i to svaki put na moj račun, a ne na tvoj. Je li ti tada smetalo što zajedno nismo ovce čuvali? Eto, to sam ga trebao pitati, ali nisam jer kakvog smisla ima objašnjavati čovjeku nakon dvije boce vina i trabunjanja o ovcama? Taj isti Dukić je na moje zabave i piknike dolazio uvijek među prvima, moji su ga mediji promovirali i pretvarali ga od jednog običnog anonimnog, nezanimljivog i marginalnog lika u političara. Točno je da ja i on nismo čuvali zajedno ovce jer je u našim odnosima on mogao biti samo ovčica, a ja sam samo mogao biti pastir. Znate što vam je Dukić? On je dokaz koliko ima istine u onoj poslovici: Daj čovjeku vlast i novac, vidjet ćeš kakav je. Eto, vidjeli smo kakav je Dukić. Njemu kao liječniku nitko ne može osporiti da je kvalitetan, ali u svemu ostalome njegove su ljudske i moralne kvalitete vrlo upitne.

I dobro, na kraju, imali smo slavni NK Zadar koji je igrao u Prvoj ligi, a sada je pod tim imenom uskrsnuo friško registrirani klub. Hoćemo li za života dočekati da Zadar opet uđe u Prvu hrvatsku nogometnu ligu? Ili je to samo iluzija?

Gledajući ovu tragikomičnu situaciju oko HNK Zadar i tzv. investitora, ovu kaljužu u koju je doveden zadarski nogomet, nitko razuman se ne može nadati da će za života dočekati Zadar u Prvoj HNL. HNK Zadar predvođen Dukićem i njegovim prijateljima to sigurno nikad neće ostvariti. Novi NK Zadar kreće od nule, ali sa slavnim imenom koje nas obvezuje. Kada klub stasa i pokaže svoj potencijal lokalna zajednica će mu morati osigurati uvjete i mogućnosti da se dokaže. Ja vjerujem i tvrdim da će Zadar opet doći tamo gdje mu je mjesto, a mjesto mu je u Prvoj HNL.

Daj Bože! Hvala Vam na razgovoru gospodine Sinovčiću.

Hvala i Vama. Mogu li i ja Vas na kraju nešto pitati?

Recite…

Ma, pratim manje-više sve medije pa tako i Antenu. Pročitao sam više puta da ste javno zatražili od Grada i od tih tzv. investitora da Vam dostave dokaze da je investitor vratio Gradu onih 2,5 milijuna kuna Dukićeve pozajmice kao i dokaze o tome koliko je od Australaca uplaćeno u klub u prvih šest mjeseci ove godine. E da, i ono o kešu od ulaznica s utakmice Zadar-Segesta. Je li taj koji je tu lovu stavio u džep, uredno taj iznos uplatio na račun kluba? Jesu li vam odgovorili na sva ta vaša pitanja?

Ne, nismo nažalost još dobili odgovore. Ali mi ne možemo više od toga da pišemo, pitamo i upozoravamo. Mi smo medij, nismo policija ni istražni organi. Ako dobijemo odgovore na naša pitanja, naravno da ćemo ih objaviti.