U ČAST VELIKOM PJESNIKU Na Sveučilištu u Zadru održana komemoracija za Luku Paljetka

Ove je srijede na Sveučilištu u Zadru, održana komemoracija za hrvatskog akademika i pisca, gospara Luku Paljetka, u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Kazališta lutaka Zadar i Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Luko Paljetak studirao je, diplomirao i radio na Filozofskom fakultetu današnjeg zadarskog sveučilišta, a uz to je bio i glumac, dramaturg, redatelj Kazališta lutaka i dugogodišnji suradnik zadarskog ogranka Matice hrvatske. Njegov je doprinos Sveučilištu u Zadru nemjerljiv te se iz tog razloga naše Sveučilište dostojno i svečano od njega i oprostilo.

-Ponosni smo što možemo reći da radimo na sveučilištu na kojem je studirao i radio Luko Paljetak, jedan od onih ljudi koji su cijeloga svoga života prisutni u našim životima, od najranijih stihova za djecu, preko prijevoda naših srednjoškolskih lektira, formativnih djela svjetske književnosti, a potom i vlastitoga književnoga opusa. Kako je sam Luko rekao, smrt je samo drugi raspored drugih stvari. Dječji pisci, književni klasici, ne umiru, oni žive dok god su prva lektira naših najmlađih i dok god pjevušimo stihove za vječnost, rekla je prorektorica Ivana Lončar.

O životu Luke Paljetka govorila je profesorica Sanja Knežević, pročelnica Odjela za kroatistiku.

Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 1943. godine, gdje je proveo djetinjstvo i svoju mladost. Dubrovnik je nedvojbeno ostao i ključno mjesto njegova života i književnog stvaralaštva, a jedini grad koji mu je bio zamjena, na jedno razdoblje, bio je upravo Zadar. Paljetak je svoj stvaralački put započeo tijekom svog boravka u Zadru, kao student anglistike i tadašnje jugoslavistike. Tada je napisao svoje prve drame, ali i svoju prvu pjesničku zbirku. Neko je vrijeme bio i asistent profesoru Nikoli Ivanišinu, također Dubrovčaninu, na predmetima iz novije hrvatske književnosti. Kasnije je doktorirao s temom “Književno djelo Ante Cettinea”. 1978. godine odlazi s fakulteta i vraća se u svoj rodni Dubrovnik, koji zatim nije napuštao osim tijekom Domovinskog rata. Paljetak svoj dolazak u Zadar, zabilježio je u svom tekstu “Sjećanje na moje studentske godine u Zadru 1964. – 1968”.

-Nisam se imala puno prilika susresti se s Lukom, ali me se dojmilo predavanje koje je održao upravo u ovoj dvorani kada je rekao da ga je Kazalište lutaka naučilo razmišljati, zbog čega sam bila iznimno ponosna. Nekoliko godina nakon osnivanja Kazališta lutaka, mala je skupina ljudi, na čijem je čelu bio Luko Paljetak, preokrenula je sve naopačke. S njim, Brankom Stojakovićem i Milenom Dundov, Kazalište je počelo razmišljati drugačije. Stvorili su lutkarsku logiku koja nije bila ništa drugo doli metafora, a publici su pokazali što su htjeli te su je naveli na razmišljanje. Svaka je slika imala više značenja, što je bio preokret za lutkarstvo, odn. točka koju je naše kazalište zlatnim slovima zapisalo u povijest svjetskog lutkarstva, naglasila je ravnateljica Kazališta lutaka, Iris Pavić Tumpa.

-Luko je u Kazalište lutaka došao zahvaljujući Zvonku Festiniju koji je otkrio taj briljantan um i zaposlio ga kako grad Zadar ne bi izgubio takvog velikana. Bio je mlad, a već je pokazivao naznake moćnog čovjeka koji razmišlja i koji je obdaren u svim mogućim umjetničkim pravcima. Lukova znamenita rečenica “Riječ u Kazalištu lutaka samo je međaš između dvije šutnje” nešto je najljepše što je itko ikada o našem kazalištu rekao. Iako smo radili uz Milu Gataru, čovjeka kojeg smo neizmjerno poštivali, naša se mala grupa neizmjerno borila za promjenu, htjeli smo nešto drugačije. Kada smo dobili zeleno svjetlo, uložili smo svu energiju i stvorili “Ružno pače”. S predstavom smo išli na Šibenski festival, gdje je proglašena čudom, a kasnije je i na međunarodnoj sceni dobivala prve nagrade, prisjetila se Milena Dundov naglasivši kako je upravo Paljetak, čovjek prožet svim umjetnostima, bio na čelu predstave i da je upravo on razlog zašto je takvo “čudo” uopće moglo i nastati.

Zadarski publicist Abdulah Seferović istaknuo je kako je sretna okolnost to što se zadarska lutkarska pozornica tijekom šezdesetih godina oslobađala i što se oko nje počeo okupljati širi krug mlade gradske inteligencije, među kojima su bili Roko Dobra, Miljenko Mandžo, Marko Vasilj, Pero Mioč, Momčilo Popadić, Mojmir Mihatov, Antun Dolički i drugi. Također je naglasio kako je jedino autentičan pjesnik, kakav je bio upravo Paljetak, mogao predstave oduhoviti dubljim kreativnim postupkom i razlučiti dinamične slike koje se nameću emotivnom snagom i kompleksnom idejom. 1972. godine, zahvaljujući Paljetkovoj radikalizaciji animacije, nastalo je lutkarsko čudo “Ružno pače”, a njegov „Postojani kositreni vojnik“ publika je doživjela kao čudesan san.

Predsjednik zadarskog ogranka Matice hrvatske, prof. Radomir Jurić, govorio je cjeloživotnoj Paljetkovoj suradnji s ustanovom. Redovito je objavljivao u Zadarskoj reviji, bio član njezina uredništva, kasnije jedan od stalnih suradnika Zadarske smotre. Upravo je za zadarski ogranak Matice, Paljetak htio objaviti svoju sumu pjesničkog stvaralaštva „Nakupine“, što dokazuje to koliko mu je ona bila značajna.

Paljetak je svojim stvaralaštvom trajno zadužio hrvatsku književnost, dok njegovo pjesničko stvaralaštvo pripada vrhuncima hrvatske književne riječi. Osim što je bio član HAZU, bio je član Ruske akademije umjetnosti, kao i Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Za svoj je rad nagrađen svim značajnim književnim nagradama – Nagrada Tina Ujevića, Nagrada Vladimira Nazora, Goranov vijenac, i dr. Osim književnosti bavio se i slikarstvom, a mnoge od njegovih zbirki objavljene su u grafičkim mapama poznatih hrvatskih slikara. Paljetak je za života neumorno stvarao, a u hrvatskoj književnosti ostavio je neizbrisiv trag.