PRIČE IZ VUKOVARA Na Sveučilištu u Zadru održano predstavljanje slovačkog izdanja knjige Siniše Glavaševića

Ususret obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, Odjel za kroatistiku zajedno sa Udrugom za promicanje međunarodnih hrvatsko-češko-slovačkih odnosa “Oko Jadrana”, organizirao je predstavljanje slovačkog izdanja knjige “Priče iz Vukovara” u dupkom punoj, Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.

Za nastanak ovoga prijevoda zaslužni su: hrvatska slovakistica prof. Zrinka Stričević–Kovačević s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, hrvatska koja je pripomogla tijekom prijevoda, nekadašnje studentice kroatistike u Slovačkoj, a danas ugledne prevoditeljice i profesorice Marianna Kamenická i Lýdia Camponi, dok je za cijelu priču zaslužan entuzijazam profesora i docenta Vice Šunjića. On se, kao mlad čovjek, uputio na lektorat u Slovačku i učinio mnogo na promociji hrvatskog jezika, kulture, književnosti. Tom je prilikom i bacio sjeme Glavaševićevih “Priča o Vukovaru”, koje je danas niknulo u predivan plod. Hrvatski simbol nade i otpora izišao je izvan granica naše kulture i postao dijelom slovačkog svijeta.

-Listopad i studeni, posebno su emotivna razdoblja za nas u Hrvatskoj. U tim danima ujedinjujemo se u sjećanju na Vukovar i Škabrnju, simbole patnje, hrabrosti i ponosa. To su dani kada se s poštovanjem prisjećamo svih onih koji su svoje živote položili za slobodu naše zemlje. Sjećanja koja nosimo na te tragične događaje nisu samo povijesna činjenica, već i dio nas, duboko utisnuta u naše kolektivno sjećanje i osobne priče. Siniša Glavašević, bio je jedan od tih glasova koji nas je spajao u najtežim trenucima, njegova javljanja iz opkoljenog Vukovara ostavila su dubok trag u našim srcima, rekao je prorektor prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić, a potom nastavio.

-Njegove priče su bile više od običnog izvještavanja, bile su ispovijesti jednog grada i jednog naroda, urezane su u naše pamćenje i podsjećaju nas na snagu i dostojanstvo, koje je Siniša, poput pravog svjetionika, prenosio u tamnim vremenima. Svakako će ostati snažno zapisana poruka u prvoj rečenici ove zbirke “Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo.” Neka današnje predstavljanje slovačkog izdanja “Priče iz Vukovara” bude prilika da se još jedanput podsjetimo na zahvalnost koju osjećamo prema svima koji su nam omogućili slobodu koju danas imamo i da tu slobodu iskoristimo za izgradnju društva temeljenog na miru, razumijevanju i suosjećanju, zaključio je.

-“Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića, zahvaljujući entuzijazmu, nadi i ljubavi, doživjele su svoje slovačko izdanje, i kao pročelnica Odjela za kroatistiku preponosna sam i presretna da ga možemo predstaviti baš na Sveučilištu u Zadru. “Grad to ste vi”, rečenica je Siniše Glavaševića koja je obilježila ponosne i tragične dane Domovinskog rata. “Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića već su godinama dio obvezne lektire. Knjiga je to koja je nastala kao zbirka Glavaševićevih zapisa iz podruma tijekom granatiranja Vukovara, a danas se čita kao umjetnička književnost. I to s pravom, jer je riječ o gotovo lirskim pričama u kojima Glavašević piše o životu, a ne smrti, kao i uspomenama, rađanju i ljubavi. I baš zato, one postale simbolom humanog otpora ratu. Danas, više od 30 godina nakon vukovarske tragedije, Priče iz Vukovara postale su simbol hrvatske kulture sjećanja – jer Vukovar jest hrvatski holokaust, a Glavaševićeve priče iz Vukovara hrvatska su Schindlerova lista, istaknula je pročelnica izv. prof. dr. sc. Ivana Lončar.

-Za ovu smo se knjigu odlučile iz razloga što smatramo kako je Domovinski rat bitna, a također i nama bliska tema, i to ne samo zbog našeg studija, već i zato što se ta tragedija dogodila u nama bliskoj prošlosti. Na nastanak same ideje najviše je utjecala naša ekskurzija u Slavoniju i Osijek kada smo posjetile sva ta mjesta gdje su se stradavanja događala. Mi, kao prevoditeljice, smatramo da je naša dužnost da sve te priče ne otiđu u zaborav, istaknula je prevoditeljica Marianna Kamenická.

-Na prijevodu smo počele raditi još tijekom studija, dok su nam profesori još pričali kako prevoditelji u ladici uvijek imaju barem jednu priču koja čeka svoj prijevod, što se dogodilo i ovoga puta. Bilo je izrazito zanimljivo na prijevodu raditi u paru, a radile smo na način da smo podijelile priče i izvještaje, međusobno čitale prijevode i razmjenjivale ideje. Drago mi je da sam se na nju mogla osloniti i zatražiti je savjet, a također je bilo i lakše podijeliti tužnije misli koje su se javljale tijekom rada. Kao što je Siniša rekao, jedino što je važno je imati krevet i iznad njega krov, hranu i osobu s kojom možemo sve podijeliti, naglasila je Lýdia Camponi.

-Kada sam ovaj prijevod dobila u ruke, donio mi je puno radosti, ali uz zrnce tuge zbog sjećanja na ratno vrijeme koje sam proživjela kao vrlo mlada studentica. Z sve nas koji imamo u svojim u uspomenama te dane, danas je jako emotivan trenutak i beskrajno mi je drago što će ova knjige doći u ruke još jednom krugu čitatelja. Bliskost između hrvatskog i slovačkog naroda je neupitna, imamo međusobnu povezanost i naklonost. Povezuje nas vrlo slična igra sudbine kroz povijest, puno značajnih ličnosti koje su doprinijele našoj međusobnoj povezanosti kroz politiku, kulturu i povijest jezika, itd. Posebno dragocjene su i naše manjine, one su upravo ono što imamo iz prošlosti, a zalog su za našu budućnost. Jako je vrijedna činjenica što da nama bliski narodi, kroz jedno vrsno pero, vide što smo mi to nedavno preživjeli i što je to što zapravo nitko nikada ni ne bi smio preživjeti. Prijevod je beskrajno važna stvar i ovo što su kolegice napravile od velike je važnosti za sve nas, rekla je prof. Zrinka Stričević–Kovačević.