Velika, bogata tradicija streljaštva u Zadru koja kao organizirano sportsko djelovanje traje već 153 godine, a samim time predstavlja najstariju sportsku disciplinu u zadarskoj povijesti, zaslužuje nesumnjivo veliki respekt, ali i obvezuje lokalnu zajednicu da sačuva i dalje razvija ovu olimpijsku disciplinu. Zadarsko streljaštvo je kroz dugu i slavnu prošlost, kroz razne povijesne faze i državne okvire, iznjedrilo cijelu seriju izvanserijskih sportaša, pa tako i u razdoblju od osamostaljenja Hrvatske do današnjih dana. Zahvaljujući našem dugogodišnjem sportskom novinaru i publicistu Dragi Mariću koji nam je dopustio da na portalu Antena objavimo ovaj njegov rukopis posvećen povijesti zadarskog streljaštva, redakcija ovim putem i na ovaj način želi afirmirati i poduprijeti sve one koji ovoj sportskoj disciplini staroj više od stoljeća i pol, nastoje osigurati sve uvjete za daljnji razvoj. Mislimo tu prije svega na Grad, Županiju i, dakako, Hrvatski olimpijski odbor. Naši mladi zaslužuju biti baštinici i nasljednici ove slavne sportske prošlosti.
Feljton ćemo objavljivati u nastavcima svaki petak.
Uživajte u čitanju…
Streljački šport u Zadru, što se tiče organiziranog djelovanja, najstariji je od svih športova, čak i od tjelovježbe. Prva streljačka udruga, talijanska Societa del Tiro Barsaglio (streljačko društvo Barsaljeza) utemeljena je 1871. godine. Prvo strelište u Zadru, koliko mi je poznato, bilo je na Punta- mici. U gradu i bližoj okolici se nije smjelo pucati, da se ne bi građani uznemiravali. Prvi članovi streljačkog društva pretežito su bili vojni časnici, a uz njih i pokoji civil. lako je streljačka udruga utemeljena još u sedmom desetljeću 19. stoljeća, prvi zapis o jednom streljačkom natjecanju u Zadru iz godine je 1911. Zanimljivo je da se radi o gađanju s vojničkom puškom uvedenom u zadarske srednje škole. Narodni list o tome je zabilježio sljedeće:
⁃ Predmet pucanja zajedničkom naredbom Ministarstva za bogoštovanje i nastavu i Ministarstva za zemljišnu obranu ove godine je prvi put kao fakultativni predmet uveden u srednje škole. Taj predmet završio se u mjesnoj gimnaziji sa hrvatskim ili srpskim nastavnim jezikom u srijedu 7. lipnja 1911. godine popodne svečanim nadmetanjem u vojničkoj streljani. U tu svrhu vojna vlast uputila je na streljanu svoju glazbu i to besplatno da svira natjecateljima… Natjecanju su prisustvovali, pored nastavničkog zbora i đaka viših razreda, predstavnici školske i vojne vlasti, g. dvorski savjetnik Maroičić, pokrajinski školski nadzornik Zavadlal, pukovnik Andrijan, potpukovnici Christian i Kek i ostali. Svi prisutni izrazili su svoje zadovoljstvo s postignutim uspjehom.
Prvo službeno natjecanje 1929.
Ovaj napis posebice je vrijedan zbog dva podatka. Prvo što se streljaštvo ili gađanje u to doba nazivalo pucanje, što daleko bolje pristaje sportu od vojničkog ratnog izraza – strijeljanje. Drugo tek ukazuje na veliku pozornost koju je društvo pucanju poklanjalo. Prvo službeno natjecanje u streljačkom sportu u Zadru, koliko mi je poznato, održano je 1929. godine. Prema pisanju talijanskih novina Littorio Dalmatico, u nedjelju 26. srpnja 1929. godine održano je natjecanje u gađanju vojnih i civilnih osoba i to dva natjecanja. Ujutro prvenstvo društva, a popodne Premio Reale (nagrada kralja). Na prvom natjecanju pobijedio je izvjesni Mario Casulli ispred Silvija Totha.
Na Nagradi kralja najbolji je bio Giovanni Peratti, a sudjelovali su i Hrvati Ivan Puzar i Stjepan Kalmeta i bili treći i osmi. Prvenstva društva održavana su svake godine redovito, a streljački šport posebice se u Zadru proširio dolaskom fašizma, koji ga je kod mladeži forsirao. Tako u godini 1937. prvi put u streljačkom športu u Zadru susrećemo i žene. Bile su to Elda Rovaro-Brizzi i Marija Meštrović. One su nastupile na natjecanju u Rimu. Iste godine u Zadru imamo šire podatke o jednom streljačkom natjecanju. Kaže se da se gađalo s vojničkom puškom deset metaka na udaljenosti od 200 metara u ležećem stavu. Strelište je, prema talijanskom zapisu, od 1936. bilo na Kolovarama, a ustvari na Punti Bajlo, jer se u to doba sve zvalo Kolovarama.
Kalmeta, Unić, Matešić, Batara…
Pobijedio je Oddone Talpo, svestrani športaš, a kasnije jedan od najvećih talijanskih pravnika, autor mnogih zakona i propisa, nama zanimljiviji kao pokretač i urednik knjige o povijesti talijanskog športa u Zadru “Centenario Societa Ginnastica Zara” (Stogodišnjak gimnastičkog društva Zadar). Iza pobjednika Talpoa uvrstio se Konstantin Matešić pa Nerino Rismondo i Mate Unić. Taj Unić, Matešić, Luigi Testa, Talpo i Antonio Lino iste su godine pobijedili na prvenstvu regije. Te 1937. u Zadru je održana Velika nagrada Dalmacije (Gran Premio Dalmazia) na kojoj su nastupili strijelci iz Ancone, Senigallije, Rima i Zadra. Nadmoćni su bili strijelci iz Ancone, a lijep je uspjeh Zadranina Antonija Dvorzaka, koji je bio četvrti i sedmo mjesto Stjepana Kalmete. U to doba među mnogim strijelcima Talijanima, pojavljuje se veći broj i hrvatskih momaka. Uz već rečene Kalmetu, Unića i Matešića na streljačkim natjecanjima nastupaju Šime Tikulin, Josip Kaćan, Čedomil Vranković, Šime Lovrić, Arturo Battara, Marko Ercegović, Cvjetko Mika, Ante Radovančić, Umberto Livić. Neka vas ne čudi što sam ovdje uvrstio i Artura Battaru. Ta obitelj jest podrijetlom talijanska, ali je bila izrazito hrvatski orijentirana i jako je puno i u športu i na području kulture i gospodarstva u našem gradu učinila pa joj danas, u znak priznanja i zahvalnosti, postoji ulica na putu prema Bokanjcu.
(Na fotografiji su strijelci na Punti Bajlo 1936. godine: Prvi leži Adolfo Commerato, pa prof. Cvjetko Mika, a stoji prvi Antonio Lino)
