Jan Kerekeš uspješni je glumac dugi niz godina. Koja mu je bila prva uloga i što sve priperema sa svojim kazalištem u vremenu pred nama pročitajte u nastavku.
Što još možemo saznati o Vama? Bavite se i glazbom, recite nam nešto o tome…
Tako je, dakle, osim kazalištem, filmom, serijama, bavim se i snimanjem reklama. I bavim se glazbom. Točnije već 21 godinu imam band “Coldsnap”. Putujemo po cijeloj Hrvatskoj, ali bili smo i na nekoliko europskih turneja, i to je definitivno moj ispušni ventil, hobi koji bih htio raditi puno češće i htio bih puno više svirati.
Jeste li oduvijek znali da ćete biti glumac ili je to došlo naknadno? Kad se to dogodilo?
Pa shvatio sam u Osnovnoj školi, jednostavno sve me to jako veselilo, čak i zabavljati razred. Biti u društvu neki zabavljač, biti onaj koji priča viceve, biti onaj koji smišlja fore. Jednostavno to se sve samo pretopilo kasnije na neke literarne radove, na Lidrano pa onda i na upis Akademije dramske umjetnosti.
Vaša prva uloga?
Moja prva uloga u profesionalnom kazalištu bila je domar Vili ujedno Zmaj i Gadimir. Dakle tri uloge u predstavi “Zločestobija”, u “Žar ptici”. Mislim da 2008. Ili 2009. i definitivno nakon toga sam odlučio krenuti na predstave za odrasle, odnosno večernje predstave. Prva mi je bila “Hipokondrijakuš“, iliti misli-bolesnik za glumačku družinu “Histrion” na “Ljetu na Opativini” u Zagrebu.
Je li činjenica da ste sin poznatog glumca pomogla ili odmogla? Imate li osjećaj da ste zbog toga drugačije doživljavani?
Što dalje idem u životu mislim da stvarno mi je pomogla činjenica da je Ljubomir Kerekeš glumac moj tata i da ljudi koji su eventualno krivo to percipirali, bilo ih je nekolicina ili su htjeli mene svrstati u isti koš ili su jednostavno bili ljubomorni na mog oca. Mislim da je takvih ljudi s vremenom bilo sve manje i manje i ja sam kroz neko upoznavanje sebe sa drugim ljudima, dao tim drugim ljudima priliku da mene upoznaju. Stvorila se samo priča koja je onako zasebna, individualna i mislim da sad svi oni koji poznaju Ljubomira Kerekeša su jednako dobro raspoloženi kad upoznaju i mene…
Očev savjet koji inače pamtite?
Očev savjet koji uvjet pamtim: “Langsam Aber Sicher” (njemački Polako i sigurno).
Koja Vam je najdraža uloga?
Definitivno najdraža uloga u kazalištu mi je u predstavi “Krtice.” Odigrali smo je preko 250 puta, monodrama koju sam ja i napisao, povezano je posebno samnom jer je nastala na Akademiji dramske umjetnosti. Za taj ispit dobili smo i Rektorovu nagradu. Ja sam odlučio raspisati tekst s Akademije i napraviti od toga predstavu. To je na repertoaru nama već skoro 10 godina. “Krtice” su se namnožile i evo gdje god dođu u Hrvatsku, uvijek su rado viđene…
Koliko je teško održati samostalno kazalište?
Mislim da nezavisno kazalište nije jednostavno držati i treba biti pošten prema poslu. Treba raditi sve profesionalno, biti precizan u svemu, ne podcijenjivati sebe i svoje kolege. Opet, ne tražiti previse ako nisi uložio ili dao previše i na tom putu stvarno mislim da je “Kerekeš teatar” kazalište broj 1 u Hrvatskoj, po broju zaposlenih, po broju izvedbi, po broju predstavi koje su na repertoaru i po broju publike koja godišnje pogleda naše predstave. Trudit ćemo se i dalje da ostavimo dobar dojam.
Kako mlade zainteresirati za kazalište i glumu?
Iskreno mislim da su mladi dosta zainteresirani za kazalište i za glumu. Nama se javlja jako puno mladih i djece koji bi htjeli neke naše dramske radionice, glumačke radionice, radionice javnog nastupa i nastupa pred kamerom. To je i nama dokaz da nas ljudi prate. Mislim da mladi moraju ići u kazalište od malih nogu. Dakle, roditelji moraju biti ti koji pokažu kazalište i predstave, a mi smo ti koji ne smijemo djeci dati mačka u vreći. Bez obzira što je predstava za djecu i mlade, ona mora biti jako kvalitetna i dobra. Djeci se mora jako, jako svidjeti svaki segment kazališta kako bi kasnije u osnovnoj i srednjoj školi i na fakultetu nastavili dolaziti u kazalište. Naravno onda taj neki dobar osjećaj oko kazališta prenijeli i na svoju djecu.
Na tragu toga u planu je i izgradnja kulturnog centra, približite nam ideju…
U Varaždinu smo započeli izgradnju kulturnog centra koji će jednog dana funkcionirati kao i svaki kulturni centar u gradovima diljem Hrvatske, poput pučkog otvorenog učilišta i kino dvorane, uglavnom sa multifunkcionalnim dvoranama sa prostorijama za snimanje, fotografiranje, plesne probe, dramske probe i jako puno toga. Svakodnevno će taj kulturni centar koristiti dvjestotinjak djece što je nama i glavni imperative zašto smo to krenuli raditi sami s publikom uz pomoć donacija i zašto dižemo kredit, najveći u povijesti kulture…
Otvorili ste i Scenoteku, što je to točno?
Osima kulturnog centra, otvorili smo u Zagrebu u devetom mjesecu kazalište Scenoteka Zagreb u Draškovićevoj 80. To je scena koja je zapravo lepeza nezavisnih scena gdje nam se javljaju nezavisna kazališta, stand up izvođači, glazbenici koji bi htjeli nastupati i koji nastupaju tamo svaki mjesec. Stvorili smo vlastiti sustav za prodaju ulaznica, dakle jako smo se potrudili oko uređenja kazališta. Možemo reći već da je jedanaesti mjesec 70% programa rasprodano i vjerujemo da će u bliskoj budućnosti to sve biti samo bolje…
Što Vi i Vaše kazalište pripremate za iduću godinu?
Za iduću godinu “Kerekeš teatar” priprema dvije komedije, dvije nove autorske predstave. Prva će nam izaći na Dan žena. To su Iva i Glorija. Predstava će nam se isto zvati “Iva i Gloria”. To su glumice Iva Šimić Koronja i Gloria Dubelj koje su osmislile priču i napisale tekst. Predstava će biti u mojoj režiji, dok za drugu polovicu sezone Ljubomir Kerekeš priprema komediju “Penzići luduju” s njim osobno, Darkom Janešom i Draškom Zidarom u glavnim i jedinim ulogama. Međutim, umirovljenici u Domu umirovljenika nisu još za baciti i pripremaju se za veliko natjecanje u plesu. Mislimo da ćemo osim toga krenuti u realizaciju i trećeg dugometražnog igranog filma “Pokopaj me nježno”. Ta predstava nam je prešla 100 izvedbi i veselimo se radu u Scenoteci Zagreb. Veselimo se svim novim suradnjama s novim kazalištima, novoj publici i nastavku radova na izgradnji kulturnog centra u Varaždinu.
Kakve Vas uspomene vezuju za Zadar, surađivali ste i -s Ligom protiv raka Zadar?
U Zadru smo česti gosti kao “Kerekeš teatar” i dvorana HNK je uvijek dupkom puna što nam je posebno drago. Definitivno neke najljepše usmomene su za Ligu protiv raka za humanitarne svrhe kad se Kerekeš teatar odluči pridružiti toj dobroj akciji i pomoći koliko god možemo i mislim da je to hvale vrijedno i svaka takva akcija je posebna. Liga protiv raka u Zadru definitivno ima onako posebno mjesto u našim srcima, zaključuje Kerekeš…