Prikaz je novinarski žanr koji prikazuje ili govori o nekom djelu uz dozvoljenu osobnu notu. Kad prikazujemo, govorimo o autobiografiji ili je čitamo, promatramo to kao nešto što mi vjerojatno ne bismo nikad stvorili, jer tko bi želio priču o svom životu? No, kod biografija pratimo, prosuđujemo ili čak osuđujemo tuđe živote. I nerijetko nam se to sviđa jer mičemo misli od svojih životnih problema. Moraš biti poznat, društveno važan i priznat da bi tvoj život bio ispričan. Segment je to koji proizlazi iz kolektivnog sjećanja mase, jer ljudi te percipiraju kao sebi bliskog, poznatog. Zato što smo ih gledali na televiziji upadamo u privid da ih poznajemo, da su nam bliski i da ih zbog toga imamo pravo komentirati. Uvijek možemo iznijeti mišljenje na pristojan način, što je čak i poželjno, no poznajemo tek ljude koji i koliko nam to oni osobno dopuste.
U svemu tome, film “Dražen” Danila Šerbedžije pripovijeda priču mladića koji je iznad svega volio košarku, unatoč činjenici što je imao i druge talente. Uporni treninzi nakon školskih obaveza pomogli su ostvariti željeni san. Sve to upotpunjeno je prikazom skladne i zadovoljne obitelji koja pristaje biti dio Draženova sna. Neosporno je da je u ulozi majke Zrinka Cvitešić briljirala, međutim najviše treba govoriti o Domagoju Nižiću. Čovjeku, koji je donio priznatog sinonima košarke na bliži, topliji, još ljudskiji način. Čovjeka koji svoj karakter, nadanja i planove usklađuje sa ritmom njegove ljubavi – lopte. Prikazao nam je retrospektivu njegove karijere, uspon, vrhunac i neprežaljeno iščezavanje.
Umijećem lakog igranja Nižić je donio Petrovića s kojim se mogu povezati i oni kojima košarka nije bliska. Predstavio je čovjeka iz susjedstva koji ne odustaje od toga da ispuni svoj san. Ratoboran i kompetitivan na terenu, prirodan i uobičajen izvan njega. Po mom mišljenju “Dražen” je odličan, biografski, obiteljski film. Nije to samo zato sto govori o jednom od najvećih. Boli. Jako dugo, zato što se nadaš da će se vratiti. Još više zato što ti je ekipa pružila mogućnost da ga upoznaš i povezeš se s njim, kao i svima ostalima koji su bili dio njegova života.
Film je i potreban, kako Draženovoj obitelji tako i hrvatskoj javnosti, stoga preporuke od srca.
