DOMAGOJ NIŽIĆ ZA ANTENU OTKRIVA DETALJE SNIMANJA “DRAŽENA”: Nakon audicije su znali da sam ja taj, ali mi nisu odmah rekli!

Glumac Domagoj Nižić našao se u središtu pozornosti nakon što je u igrano-biografskom filmu “Dražen” zaigrao košarkaškog velikana Dražena Petrovića. Povodom toga za Antenu je otkrio detalje.

Što nam možete reći o procesu selekcije? Je li Vam se bilo teško pripremati se za toliku odgovornu ulogu?

Casting za ulogu trajao je nekoliko tjedana, a konačna potvrda da sam dobio ulogu, stigla je nekoliko mjeseci nakon. Producenti i autori filma, kažu da su odmah nakon audicije znali da sam ja “taj”, ali mi nisu rekli. Čekao sam nekoliko tjedana na telefonski poziv Ljube Zdjelarevića u kojem mi je rekao da puštam kosu. Je, teško je bilo pripremati se za samu ulogu, budući da svatko ima svoju perspektivu Dražena. Sažeti svačije mišljenje u karakteristike lika – nije bilo lako. Morao sam reducirati dobivene informacije jer jednostavno film je rađen prema motivima njegovog života i ne može sve stati u zadani format.

 Publika Vas je mogla vidjeti i u “Kabanici”. Na koji način Vam je iskustvo u kazalištu pomoglo i na filmu? Ima li nekih prevelikih razlika?

Namjeravali ste studirati medicinu. Kako to da je gluma prevladala? Pamtite li trenutak u kojem Vas je draž navela da kažete kako je to to?

Da, htio sam studirati medicinu. Zapravo, bila je moj jedini izbor do 4. srednje kada sam, s prijateljima i kolegama iz Športske gimnazije, napisao dramski tekst kojeg smo i izveli. Nakon toga, počeo sam razmišljati o glumi kao hobiju i upisao sam se na dramsku radionicu, a zatim otišao na nekoliko audicija i dobio ulogu. Ključni trenutak bila je ulogu u predstavi koju smo pripremali u Župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu, kada sam shvatio da medicina možda i nije jedini izbor…

Pokrenuli ste i festival u Ljubuškom. Koji bi ste savjet dali mladima koji žele biti dio glumačkog svijeta?

Ponosan sam što Ljubuški Teatar Fest postaje neizostavna kulturna manifestacija u gradu. S idejom sam krenuo još kao student i nije bilo lako doći do realizacije, ali bio sam uporan u svom naumu. Poručio bih mladima da budu svoji čak i kad im netko kaže da ne trebaju ići glavom kroz zid jer smatram da upravo taj proces oporavka – probijanja glave kroz zid – donosi plodove i iskustvo.

 Koji su Vam planovi za budućnost?

Glumački bih volio proširiti svoje iskustvo nekom ulogom u stranoj produkciji, ako već mogu birati. Također, produkcija je ono što volim raditi, a režija nešto u čemu bih se volio iskušati.

Kakve su bile reakcije Vaših, ali i Draženovih bližnjih na Vašu izvedbu? 

Reakcije su zaista sjajne. Svaki dan nam stižu poruke ljudi koji film gledaju i nekoliko puta.

 Koja je po Vama glavna misao i poruka koju nosi film? Zašto bi ga trebali pogledati i oni kojima košarka možda baš i nije bliska?

Glavna poruka na nivou filma, za mene, bila bi da je život jedan i da ga zaista treba živjeti punim plućima sada i ovdje. Ovo je jedna topla priča, ljudska, opipljiva; o sportskom uspjehu, ali i o ljubavi. Ovaj film nije samo za košarkaške znalce, naravno. Film je za one najmlađe, kao i za one starije koji i ne znaju toliko o košarci.