Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Svratimo malo u svakodnevnicu. U crticu o kafiću u kojega gotovo svakodnevno dolazim i uvijek sjedim vani, i zimi.Ne samo ja nego i Joso “Kanader” i intimus mu Željko. Mlađi su i otporniji pa ih samo kiša može omesti, a i tada sjede vani pod kafićkim “kišobranom”. Kod Bere se zna čiji je koji stol. Stalno i svi to poštivaju. Joso i Željko ustoličeni su na prvom do pločnika. Ne znam je li razlog što sunce najprije tu dođe, a znam da im je to navada i da se tu najbolje osjećaju (na fotografiji Željko Jurjević, prijatelj Rajko Mohenski i Josip Maričić “Kanader” – tri ratna druga, op.a.).
Vani je stalno i jedan mladi redoviti posjetilac kojemu ne znam ime, a kako mu je glavna novina Sportske novosti to nam je zajedničko pa se uz njih lijepo uvažavamo. Stol mu je tik uz ulaz u kafić. Vani stalno sjedi i gospođa pedikerka. Sitna ženica gospodskih manira, koja svih svakoga jutra lijepo pozdravi. Njezin stol i suradnika joj uvijek je prvi do “frizeraja”. Hladnoće se ne boje ni Šenol i Nebojša, no oni zbog velikih obveza jesu često tu, ali ne svaki dan.
Njihov stol je uz stakleni zid na ulazu u kafić, gdje je jedna stolica od tri rezervirana za ljubimicu kafića prekrasnu mačku vrlo tihu i umiljatu. Ona je ustvari član Berine obitelji (vlasnika kafića). Mogao bih još o drugim stalnim posjetiteljima i njihovim stolovima, o skupini vrlo mladih pristojnih momaka za čiji se stalni stol isto zna, o “Gringu” i njegovoj obitelji koji su također svakodnevnica i o drugima.
S ovom crticom htio sam poručiti kako je lijepo živjeti među znancima i poluznancima koje spaja kultura ponašanja, što je danas rijetkost. Pozdrav svima posjetiteljima kafića “Giovanni” – zdravi i zadovoljni bili.
