Džeparac je važan način da djeca već u ranoj dobi steknu prva iskustva sa sredstvima plaćanja. No, kad je riječ o iznosu džeparca, mišljenja se često razlikuju. Koliko je džeparca primjereno za koju dob? Postoji li uvjet koliko džeparca mora biti? Ne. Međutim, Njemački institut za mlade napravio je tablicu džeparca s preporukama.
Ne postoji zakonski zahtjev koji roditeljima nalaže da plaćaju džeparac svojoj djeci. Iz obrazovne perspektive, međutim, može se govoriti o redovitom raspoloživom novčanom proračunu, navodi Fenix magazin.
Zašto je džeparac važan
Džeparac je iznimno važan kako bi se djeca u najranijoj dobi naučila odgovornom i samokritičnom postupanju s novcem. Uči ih se štedjeti za određene želje i vježbaju kako razumno raspodijeliti novac. U najboljem slučaju, mogu rano steći osjećaj za vezu između cijene i usluga. Koliko nešto košta? I isplati li se?
Džeparac: kada i koliko?
Roditelji mogu dobiti smjernice u tablici džeparca od Njemačkog instituta za mlade. Prema tablici djeca prvi džeparac dobivaju u dobi od 4 do 5 godina.
U toj dobi sazrijeva osjećaj za količine i razvija se razumijevanje brojeva. Čini se da ima smisla započeti s malom količinom i povećavati je kako djeca rastu, prilagođavajući je tako rastućim potrebama tinejdžera.
Do uključivo 9 godina preporučuje se tjedno isplaćivanje džeparca jer je djeci u toj dobi obično teško planirati cijeli mjesec. Međutim, iznos džeparca može ovisiti o raznim čimbenicima. Financijsko stanje obitelji, dob i razvoj djeteta igraju značajnu ulogu.
Ne postoje, dakle, točne smjernice za “optimalan” iznos džeparca. Njemački objavio je tablicu preporuka za džeparaca prema kojoj bi djeca od ispod šest godina trebala imati džeparac od 50 centi do jednog eura mjesečno. Taj iznos se do 18 godine postepeno povećava pa tako za djecu od 18 godina ili više bi trebao iznositi između 63 i 79 eura mjesečno.
Savjeti za roditelje…
Kako god se dijete ponašalo, važno je da kao roditelji na vrijeme i redovito plaćate dogovoreni džeparac. Iznad svega, isplata džeparca ne bi trebala biti opterećena emocijama zlouporabom novca kao kaznene mjere ili kao nagrade kroz smanjenja ili otkazivanja.
Ako dijete ne može izdržati s mjesečnim džeparcem, roditelji mu ne trebaju osigurati dodatni novac. To stvara „situaciju razmaženosti“ u kojoj dijete više ne može realno procijeniti svoju financijsku situaciju. Dio je procesa učenja da djeca shvate da novac nije neograničen i dostupan u svakom trenutku, da postoji financijski okvir unutar kojeg se može kretati te da (duža) štednja omogućuje veće kupnje, prenosi N1.
Na što se troši?
Ali mlade ne treba učiti samo kako postupati s novcem, nego i primjerenoj potrošnji. Važno: ne morate odobravati svaku odluku o kupnji koju dijete donese, ali najbolje je ne miješati se u odluku bez da vas netko pita. Tako se može i retroaktivno raspravljati o nepravilnom postupanju s novcem. Roditelji mogu izbjeći nesporazume ako se s djetetom unaprijed jasno dogovore o namjeni korištenja.