„Gradišćanskohrvatski govori”, projekt predstavljanja kulture, jezika i stvaralaštva Gradišćanskih Hrvata u pet knjiga, predstavljen je na Sveučilištu u Zadru, čiji je Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja bio partner Hrvatskom kulturnom i dokumentarnom centru (Željezno/Eisenstadt) u njegovoj realizaciji.
Do sada najveći i najobuhvatniji istraživačko-znanstveni projekt o ovoj skupini ispričao je priču o povijesti i govoru Gradišćanskih Hrvata koji su svoj jezik uspjeli očuvati više od pet stoljeća. Znanstvenici su 13 godina dokumentirali i analizirali govore Gradišćanskih Hrvata te u pet knjiga na gotovo 2.000 stranica predstavili 710 sati snimljenih intervjua.
Suradnja zadarskog sveučilišta i dokumentarnog centra započela je 2004. godine, a sam projekt začet je 2017. godine, kada se pristupilo analizi prikupljenih tonskih zapisa po selima u kojima su živjeli Gradišćanski Hrvati od Austrije preko Češke i Slovačke do Mađarske.
– Na prvom sastanku 2017. godine u Gradišću smo smatrali da bi trebalo ne samo sačuvati jezik, nego i obnoviti kniževno-povijesna saznanja o Gradišćanskim Hrvatima. Krenuli smo s realizacijom projekta, prva knjiga izašla je 2019. godine, a evo posljednja Hiža rasipana po svitu 2023. godine. Ona govori o tome kako su se Gradišćanski Hrvati rasprostranili diljem svijeta, čak i u Australiji. Nadam se da je riječ o zanimljivom štivu koje će potaknuti i druga istraživanja, rekao je prof. dr. sc. Robert Bacalja, koji je blisko surađivao s Gradišćanskim Hrvatima u pripremi ovih knjiga.
Osim transkribiranih govora koji su popraćeni i iscrpnim rječnikom, knjige sadržavaju i povijesne podatke o naseljavanju Gradišćanskih Hrvata kao i dvije knjige njihove književnosti. Svakim danom sve je manje i izvornih govornika, no one koji su preostali užitak je slušati, rekla je pročelnica Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja doc. dr. sc. Maja Cindrić.
Najzanimljivije su situacije kada se studenti koji dolaze na druženje u Zadar ne mogu sjetiti kako se na današnjem jeziku kaže riječ koju čuvaju u arhaičnom obliku.
Višegodišnju suradnju i realizaciju ovog projekta pohvalio je i rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, koji je podsjetio na odlazak Hrvata s ratom zahvaćenih područja u 16. stoljeću, najčešće na granici s Bosnom i Hercegovinom, u druge prostore tadašnje Habsburške monarhije. Najveći dio njih otišao je u Burgenland u Austriji, koje je po mjestu Gradišće dalo ime cijeloj ovoj zajednici, iako ih se dio nastanio u Češkoj, Slovačkoj ili Mađarskoj.
– Hrvatska riječ motivirala jednog je velikana Josepha Haydna da narodne napjeve koje je slušao u službi mađarskog plemića utka u više svojih skladbi. Nešto tih melodija je ušlo i u ono što je tada bila austrijska nacionalna pjesma, a danas je njemačka himna. U ovom izboru poezije i proze vidimo kako te riječi, drevna morfologija i sintaksa stara stoljećima, funkcionira u jednom živom govoru i na jednoj višoj razini književne kreacije i stvaralaštva. Ovaj projekt u kojem smo imali čast sudjelovati je jedan značajan obol u mozaiku kulturnih veza ne samo matične domovine i Gradišćanskih Hrvata, nego i komunikacije i sporazumijevanja s nama danas prijateljskom Austrijom. Važno je da studenti upoznaju riječ naših Hrvata izvan domovine i o njima podučavaju dvije buduće učenike, rekao je rektor Faričić.
Predsjednik Hrvatskog kulturnog i dokumentarnog centra Martin Ivancsics, i voditeljica projekta Edith Mühlgaszner govorili su o izazovima koji su pratili ovaj projekt, a najveći su bili okupiti sve varijante koje se pojavljuju, budući da je na petstotinjak metara udaljenosti bilo moguće zabilježiti i po nekoliko različitih riječi za npr. krumpir.
– Ja sam optimističan oko toga da će se naš jezik očuvati u Austriji i da ćemo dobiti mogućnost izvođenja nastave na našem jeziku. Nisam mislio da ćemo na projektu raditi 13 godina, to se moglo samo uz puno entuzijazma i odricanja. Materijalom je obuhvaćeno nekoliko generacija Gradišćanskih Hrvata, vjerujem da će on biti predmet daljnjih akademskih istraživanja, rekao je Ivancsics.
