Krenuo je i zahuktao se već listopad…
U pravom smislu prvi u cijelosti jesenski mjesec, ove ionako “lude” godine, startao je kišom, no poneki sinoptičari najavljuju poboljšanje i čak iznadprosječno lijepo razdoblje u idućim tjednima. No, tko zna.
Inače, u slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka. U slovenskom, poljskom, ukrajinskom, bjeloruskom i češkom jeziku listopad je izvorno ime za hrvatski mjesec studeni, a stari hrvatski nazivi za listopad u nekim su krajevima bili: Miholjščak (po blagdanu sv. Mihaela Arkanđela kojim zapravo 29. rujna završava prethodni mjesec), kožaprst i desetnik.
Latinsko ime mjeseca October dolazi iz riječi “octo” (osmi mjesec) u Rimskom kalendaru, navode Enciklopedija i Wikipedija.
Listopad su promatrali i stari, pučki, metereolozi.
Evo i zaključaka u vidu izreka:
Sveti Frane, nesta u polju hrane…
(sv. Franjo Asiški 4.10.)
Sveti Luka rado snijegom fruka.
(18.10. zamjetno zahladnjenje)
Sveti Luka u nokte huka.
Sveti Luka snijeg zahuka.
Sveti Luka u arbule lupa, za njim majka u ručice huka: Sine Luka, ne pomori puka.
(arbul – jarbol. Vjetrovito vrijeme u primorju.)
Do svetog Luke kud ti drago ruke, a od svetog Luke tur’ u njedra ruke…
Šimun i Juda – repu duda.
(sv. Šimun i Juda Tadej 28.10.)
Čuvaj se Šimuna i Jude da te sa snijegom ne probude…
Poslije Šimuna i Jude rado zime bude…
Vedrina i toplina Gala bude ljeti sušu dala.
(sv. Gal 16.10.)
Kakvo vrijeme Uršula donese, takvo jesen (a i zima) ponese…
(21.10.) (PL)
