DAN OBRANE GRADA ZADRA Na Gradskom groblju položeni vijenci u čast poginulim braniteljima

Današnjeg dana, 6. listopada, obilježava se 33. obljetnica obrane grada Zadra od napada agresora, a tim je povodom organizirano mnoštvo događaja s ciljem odavanja počasti svim braniteljima koji su branili naš grad.

Polaganjem vijenaca na Gradskome groblju u Zadru započeo je središnji program obilježavanja Dana obrane grada Zadra. Počast su odale obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici Sabora i Vlade RH, vojske, policije, braniteljskih udruga i mnogi drugi. Izaslanstvo Zadarske županije predvodio je župan Božidar Longin, dok su u pratnji bili zamjenik župana Šime Vicković i predsjednik županijske Skupštine Zoran Šikić.

Tenkovi JNA su prije 33 godine pokušali iz 9 pravaca ući u grad, a sam je napad trajao 5 dana. 6. listopada, Zadar je doslovce gorio – 120 objekata je granatirano, a poginula su 43 hrvatska vojnika i civila. Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske, obranili su grad na svim gradskim prilazima koji su danas njegov sastavni dio.

-Danas smo ovdje da iskažemo zahvalnost za žrtvu naših branitelja i svih mladih ljudi koji su dali svoje živote za našu slobodu. Oni su, u ono vrijeme, zapečatili jednu stvarnost i žrtvovali se za nas koji ne bismo uopće ni stajali ovdje da njih nije bilo. Njima upućujemo veliku i vječnu zahvalu i molitvu. Zadar je obranjen i to se nikako ne smije zaboraviti. Ljubav pobjeđuje mržnju, a svijetlost tamu, istaknuo je svećenik naglasivši kako se rado odazvao da bude dionik ove molitve i zahvalnosti za tolike živote dane za ovaj grad.

Svoje iskustvo sudjelovanja u obrani Zadra nam je podijelio i branitelj Vili Bakija iz Pakoštana:

-Na današnji sam dan bio na Bokanjcu. Nakon pada Murvice povukli smo se na Borik, budući da smo bili okruženi tenkovima. U gradu je već nastala panika i širile su se glasine da je Bokanjac pao. Mi s Borika smo se skupili i krenuli put Bokanjca kako bi stabilizirali tamošnju obranu koja se sastojala samo od rezervista. Također sam bio i na Dračevcu prilikom prvog napada u rujnu 1991. godine. 112. brigada, koje sam bio član, periodično se izmjenjivala s 4. gardijskom brigadom. Nakon toga nas je većina prešla ili u 4. gardijsku brigadu ili “Termite”. Trideset tri godine su prošle, ali sjećam se kao da je jučer bilo. Trag koji je ostao neizbrisiv je te je vječno utisnut u naša sjećanja, rekao je Vili.