Georg Koch (52), njemački golman kojeg navijači Dinama obožavaju iako je u klubu proveo samo jednu sezonu 2007./08., proljetos je otkrio da ima rak gušterače u terminalnoj fazi i da su mu liječnici rekli da će uskoro umrijeti. Koch je u svibnju prošle godine napustio trenersku poziciju u trećeligašu Viktoria Köln iz “osobnih razloga”, piše index.hr.
“Bolest je neizlječiva, umrijet ću. Liječnici su mi prije godinu dana rekli da imam šest mjeseci života, ali još sam tu. Volio bih pogledati još po jednu utakmicu svakog kluba u kojem sam igrao”, rekao je Koch u emotivnom razgovoru u svibnju. Sada, pet mjeseci kasnije, Koch organizira humanitarni meč. U subotu od 15 sati, bivši golman Kaiserslauterna, Energie Cottbusa, Duisburga, Arminije Bielefeld, Fortune Düsseldorf, koji je branio na 213 utakmica Bundeslige, želi, kako kaže, “uživati u nogometu zadnji put”.
“Već dugo se radujem ovome”
To će mu omogućiti igrači njegovog matičnog Marienfelda i legendi Fortune Düsseldorf. Sav iznos od ulaznica Koch je odlučio uplatiti zakladi Sveti Augustin, koja skrbi o djeci što boluju od raka. Koch ipak na tom događaju želi slaviti život, točnije borbu za njega, pa je pripremio i glazbeni program. U razgovoru za Bild objasnio je zašto je, premda teško bolestan, osobno sve organizirao i pazio na detalje: “Zato što je ta utakmica i sve oko nje ono što radim iz srca. Nikada nisam igrao oproštajni meč. Sada ga organiziram u rodnom gradu i tome se već dugo radujem.”
Koch je presretan što mu na humanitarnu svečanost dolaze brojni suigrači, ali i tužan što ne može zaigrati s njima: “Ponosan sam što će toliko njih odvojiti subotu kako bi došli ovdje i još jednom obuli kopačke. Naravno da bih i ja volio s njima zaigrati, ali to više nije moguće. Tako da ću barem s obitelji izvesti početni udarac. Svjestan sam da ću taj put puno mojih prijatelja koji mi puno znače vidjeti zadnji put. Zato ću se truditi upiti, uživati i zapamtiti svaki trenutak tog dana.”
“Prihod je za djecu oboljelu od raka jer njima je najgore”
Objasnio je zašto je prihod s utakmice namijenjen djeci koja boluju od raka: “Iz prve ruke znam kako je užasno čuti da imaš rak. Ali koliko god je meni ili drugom odraslom to užasno, djeci i njihovim roditeljima je gore. Zato što se ja nalazim na kraju životnog puta, ali mogu se osvrnuti i vidjeti da sam imao ispunjen život. Jako malo ljudi može reći da je uspjelo hobi pretvoriti u karijeru te onda od toga još i dobro zaraditi. Jako sam, jako zahvalan na tome i to cijenim. Ali kada ovako nešto pogodi djecu, to je daleko teže.”
Koch je u Dinamo došao u ljeto 2007. kao slobodan igrač nakon što je raskinuo ugovor s Duisburgom. Za Dinamo je odigrao 39 utakmica i osvojio naslov prvaka i kup, a na kraju sezone napustio je Maksimir nakon što se vratio Tomislav Butina. Bio je u momčadi koja je u listopadu 2007. izborila nezaboravnu pobjedu nad Ajaxom u Amsterdamu 3:2.
Iako je na Maksimiru bio samo jednu sezonu, Nijemac se jako brzo Dinamovim navijačima uvukao pod kožu. Imao je i atipičan stil branjenja, a osvojio ih je neobičnim izjavama. Najpoznatija je bila sigurno ova:
“Volim ovaj Maksimir. Kada uđete na stadion, ovdje miriše na nogomet. U WC-u je miris znoja, dima i urina bezbroj generacija koje su gradile klub”, rekao je dok je bio član Dinama, a par godina kasnije dao je intervju Sportskim novostima kad je posjetio Maksimir. Iznenadile su ga nove svlačionice i hotel za igrače.
“Gledam sve novo. Hotel i svlačionice kao da sam na Allianz Areni. Gdje je moj Maksimir? Kada sam otišao 2008., bio sam slomljen. Znam da će neki reći da sam bio ovdje tek godinu dana, ali imam tu neku posebnu vezu s klubom, navijačima i Zagrebom. Neke spone koje su neraskidive. Valjda zbog mog karaktera.
“Ne pripadam svijetu nogometaša sa smiješnim torbicama. Meni je oružar prva zvijezda kluba”
Uvijek sam bio direktan i pun poštovanja prema nogometu od kojeg živim i kod mene nema talasanja. Što mislim, to i kažem, bez obzira na posljedice. I ne mijenjam mišljenje. Valjda su to navijači prepoznali. Nemam drugo objašnjenje. Znate, danas su na sceni nove generacije. Oni mladići, prepoznat ćete ih po tome što izlaze iz svlačionica sa smiješnim torbicama pod pazuhom.
Njima je sve servirano i nemaju grama poštovanja prema ljudima koji desetljećima rade u klubovima. Onda odigraju jednu utakmicu i misle da su popili svu pamet svijeta. Ja ne pripadam tom svijetu. Meni je oružar prva zvijezda kluba jer on je konstanta, svi su prolazni. Tako sam odgajan, tako mislim”, rekao je Koch.
