ŽELJKO GRANCARIĆ O DIKLJANSKOM NOGOMETU; Počelo je 1945. u Zgonu, Nikad registrirani klub

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili

Željko Miško Grancarić danas s 85 živi u svome rodnom Diklu. Kaže odličnog je zdravlja i ne uzima ni jednu tabletu. Kako živi u starom dijelu, a Diklo se uz more podosta proteglo, svakoga dana “gostuje” dva kilometra dalje u najpopularnijem dikljanskom kafiću Guam, a tamo je, kao i u cijelom Diklu “capo”.

– Počelo je 1945. i prvo se igralo u Zgonu gdje je danas, preko puta Milinove taverne, Sportski centar. Veće igralište bilo je izvan mjesta na Brigu to je na prometnici Zadar-Nin. Diklo nikada nije imalo registrirani klub, kao ni registrirani aktiv. Okupljali bi se za raznih blagdana i obično igrali protiv Kožinjana, Bokanjana, Petrčanaca, Zatonjana.

Ustupio nam je unikatnu fotografiju kad su njegovi Nenogometaši igrali protiv dikljanskog također neregistriranog aktiva Primorje.

– Od mojih nikada nitko nogomet nije igrao. Na fotografiji redom su Vlade Živković, Ante Grancarić, Miro Matešić, Vlade Milin, Miro Grancarić, Zdenko Živković. Čuče: Branko Rimanić, Atilio Matešić, Kažimir Špaleta, Željko Miško Grancarić i Rajko Špaleta. Fotos je iz 60. ili 61., kaže Željko, koji je otac jedne od najpoznatijih hrvatskih novinarki i reporterki Zrinke Grancarić, nositeljice Plavog pera, koja je nedavno opet reportirala s OI (bile su joj pete) i čak imala čast komentirati otvaranje.