Tko će raditi u obiteljskim domovima za starije? “Odu van i za istu plaću radije budu kasirke”
U Hrvatskoj je više od 600 domova za starije i nemoćne, a korisnika ne manjka. Stanovništvo je sve starije, potencijalnih korisnika iz godine u godinu sve više, potrebe su sve veće, a liste čekanja sve dulje.
Od šestotinjak domova samo tri su u vlasništvu države, pedesetak ih je županijskih, manji broj je u vlasništvu gradova i općina, a najviše je privatnih obiteljskih domova za starije. To su manji domovi, najčešće kapaciteta za dvadesetak korisnika, ali su važna sastavnica u sustavu socijalne skrbi za starije osobe.
Kada se piše i govori o domovima za starije i nemoćne, obično se u prvi plan ističu visoke cijene smještaja. No i troškovi su veliki, a problemi još veći. Izbijaju na površinu gdje god se zagrebe, ponajviše zbog manjka radnika. Vremenom će potrebe u skrbi za starije osobe biti sve veće, a sustav već sada grca. O svemu tome govori nam Sabina Angelina Latin, vlasnica obiteljskog doma iz Ozlja, predsjednica udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe StarKA te članica nekoliko resornih i međuresornih radnih grupa.
“Rad sa starijima postao je nepoželjna djelatnost”
“Nedostaje nam i njegovatelja i zdravstvenih radnika od medicinskih sestara do radnih terapeuta, socijalnih radnika… Vodim dom od 2006. godine i kada smo ga otvorili kod nas su radile četiri medicinske sestre. I na oglase za njegovatelje javljale su se medicinske sestre, bilo ih je jako puno. Situacija se pogoršala ulaskom u Europsku uniju, možda koju godinu prije. A zadnje dvije-tri godine situacija je, ne znam kako drugačije reći nego – strašna. Deficit je velik, nitko se ne javlja na oglase. Ako se i javi, onda je to za posao njegovatelja. Na oglase za medicinske sestre više se nitko ne javlja”, ističe Latin.
Kronični manjak radnika, kaže, nije samo ovdašnja specifičnost.