NAKON HRVATA I POLJAKA, SPOMENIK DOBIO I ARMEJAC Kući se ‘vratio’ Vagan Melik Karaganjin, ‘otac biogradskog turizma’

Biograd otkrio spomenik armjeskom arhitekti Vagan Melik Karaganjinu „ocu biogradskog turizma“, najisknutijoj figuri ovdašnje turističke prošlosti…

Biograd na Moru nakon spomeniku hrvatskom velikanu dr. Franji Tuđmanu, prvom predsjedniku RH, i spomenika svjetskom velikanu, sv. Ivanu Pavlu II, najomiljenijem papi u Hrvata, na veličanstvenoj svečanosti otkrio je i spomenik armejskom arhitekti, građevinaru i hotelijeru Vagan Melik Karaganjinu (1889. – 1971.) iz Armenije, „ocu biogradskog turizma“, najistaknutijoj figuri biogradske turističke prošlosti koji je zbog svojih silnih zasluga proglašen počasnim građaninom.

Čovjek ispred vremena
U nazočnosti gradonačelnika Ivana Kneza, svećenika don Maria Tičića, predsjednika biogradskog HDZ-a Šime Mršića, predsjednice Hrvatsko-armejske udruge, domaćih i fureštih spomenik na Obali kralja Petra Krešimira IV, između spomenika japanskom ždralu i spomenika papi Ivana Pavla II, otkrili su ministar Šime Erlić, veleposlanik Armenije u RH Ashota Hovakimiana i predsjednica Gradskog vijeća Ivana Stamičar.

Fascinantni spomenik armejskom „čovjeku ispred vremena“ rad je kipara iz biogradskog prijatlljskog grada Alba Iulia (stariji hrvatski naziv: Erdeljski Biograd) u središnjoj Rumunjskoj.

Hrvatska i armejska himna
Hrvatsku i armejsku himnu te armejske napjeve u pratnji Eve Kirhamayer Bilić izvela je Antonija Živković. U programu su sudjelovali: Biogradske mažoretkinje, Gradska glazba, Komorni zbor Vox Mirabilis (Székesfehérvár, Mađarska), te KUD-ovi: Sv. Roko iz Sv. Filip i Jakov, Sv. Ivan Glavosijek iz Medviđa-Biograd, Sv. Ante iz Draga, Nikola Tavelić iz Lišana Ostrvičkih, Sv. Kata iz Zemunika, Gradina iz Polače i Sv. Ante iz Nadina.
Daleke 1935. Vagan Melik Karaganjan izgradio je prvi, i to jako moderan, gradski hotel, Grand hotel Ilirija, i tako odredio turističku prošlost ovog kraljevskog grada u Srcu Jadrana.

Žvotna priča za filmski scenarij
U njegovoj životnoj priči dostojnom filmskom scenariju tu nije stao! U vrlo kratkom roku sagradio je ortopedsku, Banovsku bolnicu, a na obližnjem otočiću u planu je imao i kockarnicu te u Biogradu podići više hotela za bogatu klijentelu.Bio je pravi vizionarski tip koji je Biograd na Moru htio pretvoriti ovdašnju francusku Nicu, mondeno ljetovalište međunarodnog značenja.
Bježeći pred Crvenom armijom i boljševicima Vagan Melik Karaganjan pronašao je utočište u tadašnjoj Kraljevini SHS zajedno s još oko 40 tisuća ljudi.
Sudbina ga vezuje za Biograd kada njegova tvrtka biva izabrana za izvođača radova na gradnji Banovinske bolnice 1932. godine u Biogradu na Moru budući da se Zadar nalazio pod talijanskom upravom.

“Komunistička nagrada”, 10 god. prisilnog rada
Nakon završetka i otvaranja bolnice 1933. godine Karaganjan je odlučio ostati u Biogradu i uložiti vlastiti kapital u gradnju hotela Ilirija na zemljištu koje se u Biogradu nazivalo Tolićevo gumno, prema vlasnicima obitelji Tolić. Tijekom 1934. godine Karaganjan je od biogradske općine kupio električnu centralu te je njezinim tehničkim usavršenjem elektrificirao Biograd i okolicu.
Međutim, nakon završetka Drugog svjetskog rata komunističke vlasti uhitile su Karaganjana i optužili ga za „spekulaciju i gospodarstvenu sabotažu.“ U lipnju 1945. oduzeta mu je privatna imovina u korist države te je osuđen na deset godina prisilnog rada u radnom logoru u Vrani na bivšem kraljevskom poljoprivrednom dobru. Nakon žalbe, kazna mu je smanjena na sedam godina te je nakon odsluženja, zajedno sa suprugom Ivicom (Iva) Čeprilo, preselio u Beograd gdje je 1977. godine i umro. U Biograd je došao 1971. godine na otvaranje novog hotela Ilirija podignutom na mjestu staroj hotela. (Velimir Brkić)