LATINICA I ĆIRILICA NEKAD; Stradavanje pisma i jezika
antena zadar
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Do 1918. jedno doba u zadarskom školstvu službene su bile i latinica i ćirilica, no kako je te godine počeo prvi svjetski rat, uz promjenu državne politike i školstvo je mijenjalo svoju. Polovicom listopada te godine Pokrajinsko školsko vijeće, raspravljajući o učenju latinice i ćirilice u pučkim, građanskim i srednjim školama kao i u preparandijama (takva je struktura školstva bila) odlučilo je da se u pučkim i građanskim školama u Dalmaciji ” poučava samo latinicom, a za djecu grčkoiztočne vjeroizpovijedi omogući da nauče ćirilicu”.
Godine 1920. Rapallskim sporazumom, održanim 8.studenog 1920. u St. Margharita Ligure, Zadar je potpao pod Italiju pa je , još i ranije, počelo odstranjivanje hrvatskog jezika i pisma (na fotografiji potpisivanje Rapallskog sporazuma, op.a.). Zabranjeno je izlaženje Narodnom listu čiji je posljednji broj objavljen i prije potpisivanja sporazuma 7. lipnja 1920., a od 9. veljače 1921. nikakvog hrvatskog tiska ni pisma u Zadru više nije bilo sve do povratka grada i dijela okružja u maticu Hrvatsku okončanjem Drugog svjetskog rata.
Stvaranjem nove države u javnu uporabu službeno su ravnopravno odobrena i latinica i ćirilica, kao, za pojedina područja, i slovenski, makedonski i drugi jezici u FNRJ-i . Danas je u nas službeni jezik hrvatski, a pismo latinica, s pravom nacionalnih manjina na njihov jezik i pismo.